U Titovom bunkeru
42

Trojica jugoslovenskih političara u Konjicu razgovarala o raspadu SFRJ

Klix.ba
Foto: Klix.ba
Foto: Klix.ba
U Titovom bunkeru kod Konjica, trojica istaknutih jugoslovenskih političara i državnika Raif Dizdarević, Stjepan Mesić i Milan Kučan evocirali su uspomene na dramatične "godine raspleta" jugoslavenske krize čiji su bili direktni sudionici i svjedoci.

Kučan je rekao kako Evropska unija danas liči na bivšu SFRJ jer ima brojne probleme na koje ne nalazi prave odgovore a oni su eskalirali kada su zaboravljena načela na kojima je Unija utemeljena, odnosno potrebi da se više nikada ne dopusti rat na europskom kontinentu.

Kučan je kazao kako se on osjeća odgovornim jer nije uspio druge uvjeriti argumentima da je Jugoslaviji došao kraj i da se treba dogovoriti o mirnom razlazu.

Mesić je kazao kako je u Predsjedništvo SFRJ otišao sa zadaćom da se postigne dogovor o rješenju krize no tamo nije našao sagovornike, prenosi Hina.

Ponovio je svoju raniju tvrdnju kako je ključni problem nastao kada su pokojni hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i predsjednik Srbije Slobodan Milošević u četiri oka u Karađorđevu dogovorili razgraničenje i to na štetu BiH.

"Tuđman se iz Karađorđeva vratio sav ozaren i kazao kako je sve dogovoreno", kazao je Mesić u Konjicu ponavljajući tvrdnju da je Milošević Tuđmanu nudio banovinske granice iz 1939. te Kladušu, Cazin i Bihać za koje je kazao da mu ne trebaju jer je to "turska krajina".

Mesić je kazao i kako je Tuđmana tada upozorio da BiH odnosno Alija Izetbegović na to sigurno neće mirno gledati na što mu je hrvatski predsjednik uzvratio kako "Alija nema šta reći ako se hrvatske i srpske makaze slože".

"Milošević nije želio nikakvu Jugoslaviju. Ni federativnu ni konfederativnu. On je varao svijet. Bio je uvjerljivi prevarant", zaključio je Mesić.

Dizdarević je podsjetio kako je SFRJ već ključnu 1989. praktično dočekala u haosu s inflacijom od 350 posto, bez vlade i bez budžeta, a Milošević je kroz svoju "antibirokratsku revoluciju" brutalno smijenio rukovodstvo Crne Gore.

U takvom okruženju, potvrdio je Dizdarević, postojala je spremnost u tadašnjem državnom vrhu da se kao za krajnjom mjerom posegne za uvođenjem vanrednog stanja.

"Bili smo u mučnom raspoloženju. Pred našim se očima rušila Jugoslavija a mi smo bili nemoćni", kazao je Dizdarević.