Diplomirana pravnica iz Goražda Alma Mujagić i mr. Muamer Džananović, čiji su korijeni također iz Goražda, podielili su dio svojih naučnih istraživanja sa brojnim posjetiocima tribine, podsjećajući koliko je sjećanje na odbranu od agresije i sve što joj je prethodilo značajno i potrebno.
"Naučni pristup koji je uključio naporan naučno-istraživački rad pokazao je da, iako se radi o mladim ljudima oni imaju jasan odnos prema svemu što se dešavalo u periodu 1991.-1995. godine, a svoju potrebu da se istina sačuva i govori, pretaču u naučne radove velike vrijednosti", kazao je ovom prilikom moderator tribine mr. Sead Tafro.
Alma Mujagić je podsjetila na političku situaciju u BIH uoči referenduma o nezavisnosti te događaje koji su uslijedili u Goraždu, između ostalog i ulogu predsjednika opštine Goražde Hadža Efendića, koji je u to vrijeme odbio zahtjeve JNA da uđe u grad.
Učesnici tribine u Goraždu iskoristili su priliku da prouče Fatihu pred dušu čovjeka koji je u srijedu 25. februara preminuo u 79. godini života, a čije će odluke kojima se suprotstavio namjerama JNA, pokazalo se, biti historijskim i odlučujućim za sudbinu Goražda.
Grad Goražde je bio jedan od šest strateških ciljeva srpskog naroda u BiH, što je na 16. sjednici “Skupštine srpskog naroda” održane 12. maja 1992, Radovan Karadžić otvoreno objavio. Na ovo je građane Goražda podsjetio Muamer Džananović, inače stručni saradnik Instituta za istraživanje ratnih zočina.
Strateški cilj rijeka Drina
"Treći strateški cilj bio je eliminisanje rijeke Drine kao granice između 'srpskih zemalja', što je podrazumijevalo potpuno zauzimanje i Goražda. Prvih dana opsade agresor je na sve načine pokušavao u grad uči s tenkovima. Najupornije su bile jedinice Užičkog korpusa JNA. Jedan od dokaza o učešću JNA prilikom izvršenja agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu su pripadnici JNA, koji su položili svoje živote za projekat 'Velike Srbije'. Na brojnim spomenicima poginulim srpskim borcima širom Bosne i Hercegovine uklesana su njihova imena. Jedan takav je podignut pored magistralnog puta u naselju Mašići u blizini Novog Goražda, na kojem su uklesana imena pet boraca, pripadnika JNA iz općine Požega (Srbija). Također na spomeniku stoji da su borci 'Pali za otadžbinu i slobodu svog naroda', te da su 'Svi iz opštine Požega - Srbija, poginuli 14. maja 1992. u Ustiprači, opština Srpsko Goražde'",, prezentirao je Džananović.
Istraživanja kojima se bavio pokazuju da je istog dana 14. maja 1992. agresor počinio prvo ubistvo djece u gradu. Ubijeni su Suljović (Ibrahim) Selvira (1976.) i Ćulov (Hamid) Mirsad (1976.). U tom zločinu ubijen je i ranjeno više civila, a ranjeni su i Selvirini brat i otac, Saudin (1983.) i Ibrahim (1932.).
Muamer Džananović je nekoliko godina posvetio istraživanjima zločina na djecom Goražda tokom opsade, a rezultat je i knjiga posvećena ubijenoj i ranjenoj djeci Goražda koja će uskoro ugledati svijetlo dana.Istražujući Džananović je obuhvatio sve događaje i ratne operacije koje su izvedene na ovom području uključujući i one kojima je rukovodio lično general Ratko Mladić ali je rasvjetlio i ulogu medjunarondih organizacija.
Masovna ubistva djece
"Po mnogim autorima presudnu ulogu u odobravanju agresorske ofanzive, pod nazivom 'Zvijezda 94' iz proljeća 1994., kada je Goražde bilo skoro u agresorskim rukama, odigrala je Velika Britanija, te komandant UN snaga Michael Rose. Baveći se više godina istraživanjem zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava pročitao sam veliki broj domaće i strane literature koja se bavi ulogom Britanije u agresiji na RBiH. General Rosea je već prvih dana aprila 1994. znao da je agresorska ofanziva u punoj snazi te je mogao i morao braniti i štititi nedužne civile i civilno stanovništvo koje je preživljavalo najdramatičnije dane od početka opsade. Laura Silber i Allan Little ističu da je Rose podcjenjivao ozbiljnost srpskog napada i prenose njegovu izjavu: 'Prosuđivali smo da bosanski Srbi forsiraju na taktičkoj razini, i ne misle ozbiljno da zauzmu enklave', te naglašavaju da je Rose ubjeđen tom činjenicom “tako malo mario za posljedice napada na Goražde da je 10. aprila otputovao u Brisel gdje će govoriti na sastanku NATO. 'Kad sam čuo da je doista počeo tenkovski napad s triju strana na džep Goražda, vratio sam se, dakako, odmah'", prezentirao je Džananović.
Džananović je u svom istraživanju utvrdio da je od početka opsade Goražda do 10. aprila 1994. godine u Goraždu ubijeno 91, a ranjeno 316 djece, a u ofanzivi "Zvijezda '94" VRS na Goražde od njenog početka do 10. aprila petero djece ubijeno, a 18 ranjeno, čime je potvrdo porazno ponašanje visokih zvaničnika UN-a a ovo je tek dio podataka koji će se naći u njegovoj knjizi.
"U prilog činjenici da je agresor znao kada 'smije napasti' Goražde, a da neće biti ozbiljnih reakcije, svjedoči naredba načelnika uprave operativno nastavnih poslova GŠ VRS Radivoje Miletića Hercegovačkom korpusu i TG 'Višegrad' (koji su bili nosioci operacije 'Zvijezda 94') izdate 12. aprila 1994. u kojoj prenosi procjenu i naredbu predsjednika RS-a Radovana Karadžića ('vrlo hitno') za daljnje aktivnosti u operaciji 'Zvijezda 94', nakon višesatnog razgovora sa Vitalijem Čurkinom, zamjenikom ministra inostranih poslova Rusije. 'Procene predsednika su da ćemo počev od sutra (13. 4. 1994.) popodne imati najviše tri dana da rešimo pitanje Goražda… Upravo zbog toga predsednik RS insistira i naređuje da se predstojeće navedeno vreme maksimalno iskoristi i u rejonu Goražde uradi što je moguće više u datim uslovima'. Naredba Miletića jasno i precizno otkriva istinske zaključke njihovog sastanka", izložio je Džananović samo dio opsežnog istraživanja u kojem se iznose precizni podaci o broju ubijene i ranjene djece, okolnosti i način njive pogibije i ranjavanja.
"U Goraždu tokom opsade poginulo je, na razne načine ubijeno, tjelesno i mentalno ranjeno i u raznim okolnostima umrlo više hiljada ljudi, među kojima je ubijeno i ranjeno najmanje 550 djece čiji identiteti i okolnosti zločina su se utvrdili vlastitim istraživanjem", kaže Džananović.
Tokom opsade Goražda velikosrpski agresor je počinio 15 masovnih ubistava djece, 7 puta je ubijeno po troje djece od iste granate, a osam puta je ubijeno dvoje djece od iste granate, odaci su do koji je došao u svom istraivanju.
S druge strane, indikativno da i pored brojnih dokaza, za zločine počinjene u Goraždu do danas niko nije odgovarao, a samo se vodio jedan proces pred Sudom Bosne i Hercegovine, u kojem je nedavno pred Sudom BIH donesena prvostepena presuda protiv Dragana Šekarića kojom je osuđen 14 godina zatvora za počinjene zločine u Višegradu, a oslobođen za počinjene u Lozju u Goraždu.
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
