Tri sestre iz Goražda zajedno obavile hadž: Svi idemo s jednim ciljem i nadamo se oprostu

"Morate misliti na hadž, da činite dobro, da na vrijeme klanjate, a promjena u duši je neminovna. To je duševno zadovoljstvo. To se ne može opisati, samo doživjeti. Imala sam svoje dvije sestre, svoja dva krila i sve mi je bilo lakše. Tamo je neopisiva ljepota, savladaju te osjećaji, suze same idu. S terase kad gledam kao da je veliko jezero ruža raznih boja, a to su ustvari ljudi sa svih strana, svijet u malom. Poželjela bih svakome ko može da ode, dužni smo otići ako možemo i dužni smo da čuvamo naš hadž", kaže Samija Zupčić, najstarija od sestara koja ima 70 godina.

Samija, Sadija i Rabija potječu iz vjerske porodice i odgajane su u islamu pa se oduvijek podrazumijevalo da će obaviti ovu islamsku dužnost. No, kako kažu, čovjek sniva, a Bog određuje. Tako se i desilo.

"Mi to nismo morale ni planirati, to nam je uvijek bilo u podsvijesti, ali nismo mogle zamisliti da ćemo ići zajedno, pogotovo u ovim godinama. I ove godine su otišle tri sestre, ali to su mlade djevojke. Kad ideš sa sestrama, to je zaista nešto posebno, uopće ne mislite na put, vi ste sa svojima uvijek, putujete skupa, tamo ste u sobi skupa, idete u džamiju. Tako smo mi to jednostavno obavile", priča Rabija.

Nezaboravno iskustvo

Od povratka s hadža sestre prepričavaju sve ono što su doživjele u Medini i Mekki.

"Na mene je poseban utisak ostavila Medina i Poslanikova džamija, to je nešto što se nikada ne može zaboraviti. Čitali smo i spremali se za to, ali poseban je osjećaj kad hodate haremom, a imate osjećaj da je tuda hodao Božiji poslanik. Za mene je uvijek poseban sabah kao namaz, ali još je značajnije kad tamo idete na sabah i ulazite u harem i zamislite ogroman prostor i na stotine miliona ljudi koji dolaze. Niko ni sa kim ne razgovara, a svi u sebi zikre i uče. Svi mi idemo samo s jednim ciljem, da veličamo Allaha i da se nadamo oprostu. Svaki hadžija je poželio da ide i drugi put. Mi bismo ponovo išle i to s još većim žarom kad znamo šta je i kako je, ali ljudi trebaju ići dok su malo mlađi, kad imaju snage. Najstarija sestra je nekoliko mjeseci prije pala i povrijedila ligamente i koljeno, ali mi smo joj tamo kupili kolica i ona je uz Božiju pomoć obavila hadž. To je čvrsta volja i želja pa se sve može", kaže Rabija.

Ističu da im je najdraže kad se za Bajram okupi cijela porodica, a ovog Kurban-bajrama su im stigli i njihovi najdraži iz Australije. Rasute po svijetu, okupljaju ih i zauvijek vežu Bosna i blagdani u vlastitoj avliji.