Da rat donosi samo bol, patnju i posljedice do kraja života, naglasili su jučer Krešimir Primorac, Tarik Rizvanović i Krsto Rakić na javnom govorenju održanom u Doboju u sklopu obilježavanja Sedmice mira i Međunarodnog dana mira.
Ne tako davno, u ratu, na suprotstavljenim stranama, Krešo, Tarik i Krsto bili su zarobljeni, izgubili su najdraže i najmilije. S ratnim srahotama došla je i mržnja. Mrzili su drugog i drugačijeg. Danas, 20 godina poslije, oni su prijatelji i ambasadori mira. Svoju energiju utrošenu na mržnju usmjerili su na iskrenost i ljubav.
"Kada u naručje uzmeš svoje dijete nakon dugo vremena provedenog u logoru, i shvatiš da si nakon svega ostao živ, vjerujte, ništa više nije važno. Ipak, imao sam želju da se osvetim, sve dok me komšija Samir nije sreo i pitao me kako sam, te mi ispričao svoju priču i svoju tragediju koja ga je zadesila. Onda sam shvatio da obični ljudi nisu ništa krivi, da svi pate, da ljude ne treba dijeliti po imenu i prezimenu već na dobre i loše. Tako sam svoju djecu odgojio, i danas sam ovdje jer vjerujem da će moja priča doprinijeti boljem zajedničkom životu", ispričao je Krešo, bivši pripadnik HVO-a i zarobljenik Armije BiH u logoru nedaleko od Mostara.
Krstu Rakića iz Rudog rat je zadesio kao 17-godišnjaka u kasarnoj JNA na Bistriku. Polaskom u vojsku ostavio je za sobom familiju i prijatelje. Iako ga je prijatelj pokušao odgovoriti od oblačenja vojne uniforme, nije pristao jer kako kaže, nije htio da osramoti svoju familiju budući da dolazi iz malog sela u kojem je bilo sramota ne služiti vojsku. Preživio je Dobrovoljačku gdje je izgubio mnoge prijatelje.
"Taj dan je došlo naređenje da moramo napustiti kasarnu. Krenuli smo kamionima u koloni koja mi je promijenila život. Pored mene su sjedili prijatelji, sve su to bili mladi momci, niko od nas nije znao šta nas čeka. Odjednom je počela pucnjava, oko mene košmar, krv svuda. U napadu su mi poginuli mnogi drugovi. Svi smo mi isti, od krvi i mesa, i zapamtite, sloboda je nešto najvrjednije u životu. Ono kroz što sam ja prošao, nadam se da se nikada neće ponoviti", govori Krsto Rakić, bivši pripadnik JNA.
Tarik Rizvanović iz Stoca također je pričao svoju priču. Odmah na početku je naglasio da ništa čovjeka ne može pripremiti za ratne strahote i logore. Devet mjeseci života proveo je u logorima. Bio je u Dretelju, Gabeli i na Heliodromu kraj Mostara.
"Jedan dan došao je neki momak u logor, htio je da me ubije. Nisam znao ko je. Umješao se neki drugi stariji čovjek, rukom mu je odgurnuo pušku i izveo ga napolje iz sobe. Kasnije sam saznao da mu je to otac. Sin je došao da me ubije, a otac me je spasio. Sin i otac. Tako blizu a tako daleko. Sin i otac, zlo i dobro", prisjeća se Tarik svoje priče.
Krešimir, Tarik i Krsto su preživjeli. O svojim iskustvima javno govore, jer kako kažu, mir nema alternativu. Upravo oni su bili inicijatori, žrtve rata i bivši logoraši, govornici sa teritorija čitave BiH, da obilježe mjesta stradanja sva tri naroda, da odaju počast žrtvama na sve tri strane, u sklopu USAID-ovog projekta PRO-Budućnost koji ohrabruje bivše žrtve rata da ispričaju svoju priču i pomažući sebi pomognu i drugima.
Nakon javnog govorenja, na inicijativu žrtava rata, po prvi put zajednički su organizovani odlasci do spomen-obilježja civilnim žrtvama rata u Doboju, Maglaju i Žepču gdje su položili cvijeće te minutom šutnje i svojom molitvom odali počast svim žrtvama koje su stradale u prošlom ratu. U tome su im podršku dali i lokalni vjerski službenici te gradonačelnik Doboja Obren Petrović, kao i načelnici općina Maglaj i Žepče, Mehmed Mustajbašić i Mato Zovko koji su zajedno obišli mjesta stradanja sa žrtvama rata i prijateljima PRO-Budućnosti i poklonili se žrtvama.
Istakli su dobru saradnju između lokalnih zajednica te zahvalili CRS-u na projektima kojima se obnavlja povjerenje i gradi bolja budućnost.
"Mi smo sigurno primjer tri lokalne zajednice koje svjedoče kako se može uspješno raditi i graditi zajedno, i da samo tako možemo naprijed", naglasio je načelnik Maglaja, Mehmed Mustajbašić.
"Rat je donio mnogo poginulih i nastradalih, mnogo razrušenih objekata i Općinu teritorijalno podijeljenu", upozorio je načelnik Žepča Mato Zovko.
"Na nama je da gradimo povjerenje i razumijevanje i da svako na svojoj funkciji radi odgovorno svoj posao na dobrobit zajednice i neke bolje budućnosti", podvukao je Zovko.
Gradonačelnik Doboja, Obren Petrović još jednom se zahvalio CRS-u i projektu PRO-Budućnost na velikodušnoj pomoći podsjetivši pritom i na katastofalne poplave koje su zadesile ove krajeve. Osim projekata izgradnje mira, CRS je sudjelovao i u izgradnji infrastrukture i obnovi devastiranih objekata.
Javnom govorenju učesnika rata i odavanju počasti civilnim žrtvama rata, pridružila se i i visoka delegacija Catholic Relief Services (CRS) iz SAD-a, koji su u ovoj sedmici u posjeti Bosni i Hercegovini. Razumijevajući i osjećajući potrebe izgradnje mira na ovim područjima, članovi delegacije su dali svoju svesrdnu podršku svim daljim nastojanjima prevazilaženja problema s kojima se suočavaju post konfliktna društva kao što je i BiH.
Ogroman je značaj jučerašnje komemoracije u Doboju, Maglaju i Žepču. Ogroman jer je ideja krenula od njih, bivših logoraša i žrtava rata, da zajedno urade dobru stvar, posebno danas kada svjedočimo teškom i napetom vremenu i periodu nemira. Ogroman jer je njihova inicijativa naišla na odobrenje političara i vjerskih službenika.
Ogroman jer se jučerašnje odavanje počasti stradalim civilima desilo dok traje obilježavanje Međunarodne sedmice mira. Pa da potraje...
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
