Žalbeno vijeće je osudilo optuženog Mirka Todorovića na kaznu zatvora u trajanju od 13 godina, a optuženog Miloša Radića na kaznu zatvora u trajanju od 12 godina.
Žalbeno vijeće je osudilo optužene Mirka Todorovića i Miloša Radića zbog njihovog učešća u mučenju i ubijanju civila bošnjačke nacionalnosti 20. maja 1992. godine u selu Borkovac u općini Bratunac, kao pomagače u počinjenju zločina protiv čovječnosti, progona, i to mučenjem i ubistvima.
Pretresno vijeće Suda BiH je 29. aprila 2008. godine osudilo optužene Mirka Todorovića i Miloša Radića kao saizvršioce u krivičnom djelu zločini protiv čovječnosti, progon i to zatvaranjem, mučenjem i ubistvima.
Pretresno vijeće je zaključilo da su optuženi Mirko Todorović i Miloš Radić, zajedno sa grupom pripadnika VRS-a, učestvovali u zarobljavanju i mučenju grupe od 14 civila Bošnjaka koji su se krili u napuštenom kamenolomu, nakon čega su ubili sedmoricu civila iz te grupe.
Obje strane su uložile žalbu na prvostepenu presudu. Žalbeni postupak je korektivne prirode i ne predviđa ponovno preispitivanje prvostepene presude u cjelini nakon uložene žalbe.
Preispitivanje je ograničeno na otklanjanje onih pravnih i činjeničnih grešaka koje su mogle dovesti do donošenja nepravilne presude.
Žalbeno vijeće može potvrditi, preinačiti ili ukinuti prvostepenu presudu.
Žalbeno vijeće može ispraviti greške u primjeni zakonskih odredbi koje dovode do donošenja nepravilne prvostepene presude.
U takvom slučaju, žalbeno vijeće će pravilno primijeniti zakonske odredbe na činjenično stanje koje je utvrdilo pretresno vijeće.
Kada je u pitanju pogrešno utvrđeno činjenično stanje, žalbeno vijeće će odbaciti činjenično stanje pretresnog vijeća samo ako jedan objektivan sud koji presuđuje u činjeničnim pitanjima ne bi mogao utvrditi takvo činjenično stanje a što je dovelo do donošenja nepravilne presude, odnosno krajnje nepravednog ishoda sudskog postupka.
Žalbeno vijeće je odbilo sve žalbene prigovore odbrane, osim jednog. Dijelom uvažavajući žalbu odbrane, Žalbeno vijeće je došlo do zaključka da je Pretresno vijeće pogrešno primijenilo zakonske odredbe kada je u obrazloženju navelo da su optuženi krivi kao saizvršioci u zločinima za koje su osuđeni.
Naime Žalbeno vijeće je ustanovilo da je Pretresno vijeće pogrešno primijenilo zakon prilikom utvrđivanja da li su optuženi u odlučujućoj mjeri doprinijeli počinjenju zločina, kao što je to propisano članom 29. KZ-a BiH.
Žalbeno vijeće je također zaključilo da je Pretresno vijeće pogrešno primijenilo zakon kada je optužene osudilo za krivično djelo zatvaranja.
Pravilnom primjenom zakonskih odredbi Žalbeno vijeće je zaključilo, na osnovu činjeničnog stanja koje je utvrdilo Pretresno vijeće a koje je potvrđeno u žalbenom postupku, da su optuženi krivi izvan svake razumne sumnje za pomaganje u vršenju progona kao zločina protiv čovječnosti.
Žalbeno vijeće je utvrdilo da su optuženi svjesno pomagali grupi pripadnika VRS-a da počine krivična djela mučenja i ubijanja civila Bošnjaka.
Nadalje, Žalbeno vijeće je zaključilo da su optuženi svjesno pomagali u činjenju navedenih krivičnih djela, znajući da počinitelji poduzimaju ove radnje s namjerom diskriminacije na nacionalnoj i vjerskoj osnovi.
Shodno tome, Žalbeno vijeće je preinačilo prvostepenu presudu u pogledu pravne kvalifikacije krivičnog djela, te u pogledu krivične odgovornosti optuženih, a analogno tome i u pogledu odluke o kazni.
Vijeće je tako, uzevši u obzir odgovarajuće zakonske odredbe, prirodu počinjenog krivičnog djela i okolnosti optuženih pojedinačno, osudilo optužene Mirka Todorovića na zatvorsku kaznu u trajanju od 13 godina, a Miloša Radića na 12 godina zatvora.
Žalbeno vijeće je odbilo žalbu Tužilaštva BiH pošto se ono žalilo samo na visinu izrečene kazne u prvostepenoj presudi, saopćeno je iz Suda BiH.
