BiH
0

Tahirović: Zakon bez prava ratnog vojnog zarobljenika može dovesti u pitanje karakter rata u BiH

FENA
Ukoliko u zakonu o pravima boračkih populacija FBiH ne budu definirana prava ratnog vojnog zarobljenika, bojim se da će se izmijeniti karakter rata u Bosni i Hercegovini i biti u pravu onaj ko danas u Haagu govori kako ovdje nije bilo genocida i ratnog zločina, upozorio je u izjavi za Federalnu novinsku agenciju predsjednik Saveza logoraša BiH Murat Tahirović.

Upozorenje je posljedica nezadovoljstva bivših ratnih vojnih zarobljenika (logoraša) radnom verzijom zakona u kojoj je ova boračka kategorija spomenuta samo kroz definiciju bez ijedne riječi o njenim pravima.

Polovinom oktobra ove godine boračke organizacije su od resornog federalnog ministarstva na očitovanje dobile radni materijal na temelju kojeg će se izraditi cjelovit zakon u toj oblasti. Proučio ga je i Savez logoraša BiH te 19. oktobra održao vanrednu sjednicu svog Upravnog odbora. Prema uočenome, u radnoj verziji su “na brzinu sklepana i maltene spojena tri postojeća zakona: Zakon o pravima boraca i članova njihovih porodica; Zakon o demobiliziranim borcima i Zakon o dobitnicima ratnih priznanja”. Ništa nije dorađivano, niti konkretizirano, nisu jasno definirana prava o tome šta koja kategorija može primati po zakonu, na temelju čega i pod kojim uvjetima. Jednostavno, smatraju u Savezu, ostavljen je širok prostor manipulacije članstvom pa i manipulacije ljudima koji to pravo ne bi trebalo da ostvare a omogućeno im je da to učine.

Zaključke s Upravnog odbora Savez je uputio Ministarstvu za boračka pitanja FBiH. Održao je sastanak s federalnim premijerom Nedžadom Brankovićem i resornim ministrom Zahidom Crnkićem, ali je upućen da traži podršku drugih boračkih organizacija.

Resorno ministarstvo prihvatilo je dio prijedloga Saveza i u temeljne odredbe uvelo ratnog vojnog zarobljenika. Tako u tački 5. kaže da je to pripadnik oružanih snaga koji je zarobljen, a onda u neprijateljskom logoru proveo najmanje tri dana, odnosno 72 sata. I tu se sva priča o ratnom vojnom zarobljeniku završava.

Crnkić je tada za 7. novembra najavio sastanak svih boračkih organizacija. Održan je, prvi put, bez poziva Savezu logoraša BiH. Učestvovali su samo predstavnici saveza ratnih vojnih invalida; demobiliziranih boraca, porodica šehida, dobitnika ratnih priznanja, kao i “zelene beretke”.

U svojim zaključcima Savez logoraša BiH se usmjerio isključivo na pripadnike Armije BiH i MUP-a koji su bili u logorima. Nema pripadnika HVO-a, “jer se pouzdano zna da su oni to pitanje riješili kroz međudržavni sporazum između RH i BiH, ali i u prethodnim godinama po zakonu Herceg-Bosne, identičnom zakonu Hrvatske, samo prepisanom.

Ratnih zarobljenika, pripadnika ABiH i MUP-a ima oko 5.000. Taj broj neznatno varira, jer se pretpostavlja da oko deset posto njih nije učlanjeno u Savez. Do tačnog broja će se doći prilaganjem dokumenta iz ministarstva odbrane koji potvrđuje da je ratni vojni zarobljenik bio pripadnik Armije BiH na izvršenju borbenog zadatka, isključivo. Prijedlog Saveza je da se takvoj osobi za najmanje 72 sata provedena u neprijateljskom logoru prizna 20-postotna invalidnost. Ta praksa je već uvedena u susjednoj Hrvatskoj.

“I da ratni vojni zarobljenik u BiH ne dobije 20 posto na temelju 72 sata, on se u zakonu uopće ne pojavljuje po bilo kom drugom osnovu”, kaže Tahirović. Kao primjer navodi da ove kategorije nema među prioritetima pri stambenom zbrinjavanju, što smatra pokušajem manipulacije Savezom logoraša BiH “da se kaže: evo, unijeli smo vas, postojite u zakonu!”

Sljedeći prijedlog je da se izvrši kategorizacija svih boračkih populacija.

“To je neophodno tražiti, jer veliki broj ljudi koristi to pravo. Ne mogu reći da ga nemaju, ali je činjenica da je isti uvjet postavljen za pripadnika ABiH koji je na ratištu proveo tri godine ili više, i za njenog pripadnika koji je na ratištu bio samo mjesec dana. To nije korektno prema onima koji su zaista branili ovu državu, dali svoj dio tijela i smrzavali se najmanje tri zime. Mislim da po tom pitanju solidarnost među boračkim populacijama ne bi smjela biti upitna”, smatra Tahirović. Zbog toga upućuje na potrebu detaljnog pregleda stanja svih boračkih organizacija i na dokumentaciju ministarstva odbrane. Sugerira da se s drugim boračkim organizacijama ovakav vid zakona čak i više od 50 posto izmijeni, “zbog nepotrebnih stvari koje se ponavljaju i nerazrađenosti triju spojenih zakona”.

“Sve boračke populacije u BiH treba da imaju adekvatno riješeno pitanje, ali ne spajanjem triju zakona i dovođenjem u poziciju da se pojedinac teško može snaći u svemu ovome”, upozorio je.

U Savezu logoraša BiH smatraju da kvalitetno urađen zakon, s kategorizacijom ljudi, ne bi koštao više od 400 miliona KM, kako je najavio ministar Crnkić, nego do 20 posto jeftinije.

“Ukoliko se napravi kvalitetna kategorizacija ljudi i osigura adekvatno primanje za osobu koja je doista stradala u odbrani BiH – na izvršenju borbenog zadatka, treba osigurati maksimalne uvjete prije svega za prvu kategoriju ratnih vojnih invalida (stopostotni invalidi), koji moraju imati maksimalna primanja. Mislim da tu država ne treba da štedi”, smatra Tahirović.

U odnosu na ovu kategoriju, Savez predlaže da se manjim iznosom obuhvate pripadnici ABiH koji su stradali u pozadinskim jedinicama ili na odmorima. Povlašten položaj predlaže se za pripadnike elitnih jedinica. Traži se i uvođenje novog poglavlja, koje će za sve boračke populacije regulirati pravo na besplatne dionice državnih firmi. Za to treba izraditi pravilnik.

“Smatramo da su sve boračke populacije zaslužne za odbranu države i da im pripada dio paketa dionica državnih firmi”, kaže Tahirović.

Zakon “prepoznaje” i kategoriju porodica ubijenih i nestalih logoraša.

Specifičan primjer su ljudi koji su u ljeto 1992. godine, kao patriote iz Evrope i svijeta, krenuli iz Hrvatske prema BiH pod punom borbenom opremom, radi priključenja Armije RBiH Bosanskoj krajini, odnosno Petom korpusu i uključenja u odbranu države, ali su prelazeći dio SAO Krajine, tada okupirani dio Hrvatske, ubijeni u sukobima s pripadnicima SAO-a, ili se još vode kao nestali. Njima dijelom nije priznat status, pa njihove porodice nemaju prihode po tom osnovu.

Savez logoraša BiH nada se da će doći do konsenzusa među boračkim organizacijama i da će se reducirati postojeća “poplava” u zakonu. Insistira na jednoj boračkoj organizaciji u sklopu koje će biti sve druge. Za sada se teško dogovoriti “zbog prepuštenosti samih sebi” i velikog broja boračkih organizacija.