Svjetski kup u Pekingu: Davorin i Đurđa rame uz rame sa najboljim svjetskim K9 timovima

Njihov put do Kine počeo je u Bosni i Hercegovini, odakle su automobilom krenuli prema Budimpešti. Zbog problema u komunikaciji i procedurama pojedinih aviokompanija, prvobitno planirana ruta morala je biti promijenjena u posljednjem trenutku. Preko Kaira su nastavili prema Pekingu, noseći sa sobom ne samo opremu i dokumentaciju nego i odgovornost da na velikom međunarodnom događaju predstavljaju Vatrogasno društvo Vogošća, Općinu Vogošća i Bosnu i Hercegovinu.

Važno je naglasiti da poziv za učešće na Svjetskom kupu nije bio upućen pojedinačno Davorinu i Đurđi. Poziv je dobilo Vatrogasno društvo Vogošća, kao rezultat višegodišnjeg rada, ulaganja i razvoja njegove K9 jedinice. Društvo je potom odlučilo da ga u Pekingu predstavljaju Davorin Sekulić i Đurđa.

U razvoju i radu Vatrogasnog društva Vogošća važnu ulogu ima kontinuirana podrška Općine Vogošća, koja godinama prepoznaje značaj rada društva i razvoja njegovih kapaciteta, uključujući i K9 jedinicu. Ta podrška predstavlja važan oslonac u stvaranju uslova za obuku, opremanje i djelovanje tima.

Za razvoj K9 jedinice posebno je važna i podrška humanitarne organizacije Pomozi.ba. Ta organizacija prepoznala je značaj razvoja potražnih pasa u Bosni i Hercegovini i pokrenula projekat koji je omogućio ozbiljniju obuku, licenciranje i izgradnju potrebne infrastrukture.

Ipak, rad potražnih timova u Bosni i Hercegovini i dalje se u velikoj mjeri oslanja na entuzijazam, volonterski angažman i podršku pojedinaca, lokalnih zajednica i organizacija.

Država još uvijek ne ulaže dovoljno u razvoj i sistemsko opremanje ovakvih jedinica, zbog čega je teško parirati zemljama koje svoje K9 timove planski razvijaju i finansiraju već decenijama.

Potražni psi i njihovi vodiči moraju biti prepoznati kao važan dio sistema zaštite i spašavanja, a ne kao projekat koji zavisi od povremenih donacija i dobre volje pojedinaca. Država, ali i društveno odgovorne kompanije, trebaju na vrijeme prepoznati značaj ovakvih jedinica i ulagati u njihovu obuku, opremu i infrastrukturu, jer kada se katastrofa dogodi, za izgradnju kapaciteta već je kasno.

Tri potrage u jednom danu

Dolaskom u Peking, međutim, problemi nisu završili. Zbog kašnjenja i potpuno izmijenjenog plana putovanja, za odmor i prilagođavanje gotovo da nije bilo vremena.

Davorin i Đurđa morali su nadoknaditi zaostatak i praktično se odmah uključiti u takmičarski program. To je značilo da su ih u samo jednom danu čekale čak tri zahtjevne potrage - dnevna potraga u prirodi, potraga u ruševinama i noćna potraga.

Za Đurđu, koja je iza sebe već imala više od 24 sata iscrpljujućeg putovanja automobilom i avionima, čekanja i boravka na aerodromima, bio je to izuzetno težak fizički i psihički napor. Dodatnu prepreku predstavljale su visoke temperature, velika vlažnost zraka i drugačiji klimatski uslovi.

Zbog svega toga bilo je teško očekivati da pas može biti potpuno odmoran i na nivou forme potrebnom za borbu za sami vrh jednog ovakvog takmičenja. Ipak, kada je došao trenutak za rad, Davorin i Đurđa izašli su na teren i odradili zadatke zbog kojih su i došli u Peking.

Organizacija takmičenja bila je na izuzetno visokom nivou. Domaćini su se pokazali kao veoma ljubazni, susretljivi i profesionalni, a učesnicima su nastojali pružiti najbolje moguće uslove tokom cijelog boravka. Posebno je bilo vidljivo koliko su se sudije i organizatori potrudili da poligone učine zahtjevnim, ali istovremeno što realističnijim.

Zemljotres magnitude 6,7 i nepoznat broj nestalih

Scenario takmičenja bio je zasnovan na simulaciji snažnog zemljotresa magnitude 6,7 koji je pogodio područje Pekinga, nakon čega je uslijedilo nekoliko jakih naknadnih potresa. Prema scenariju, došlo je do urušavanja stambenih i privrednih objekata, dok je klizište u šumskom području blokiralo lokalnu cestu. Broj nestalih osoba nije bio poznat.

Potražni timovi raspoređeni su na četiri različita radilišta koja su simulirala situacije sa kakvima bi se spasioci mogli susresti nakon stvarne katastrofe. Pretraživali su teško oštećenu stambenu zgradu i dvorište zatrpano blokovima, cijevima, drvetom i drugim građevinskim materijalom, šumski put uz rijeku pogođen klizištem, djelimično urušenu fabriku ispunjenu mašinama i metalnim konstrukcijama te stambeno-gospodarski objekat okružen visokom travom i raslinjem.

Dodatnu težinu predstavljala su sigurnosna ograničenja. Pojedini dijelovi objekata bili su nestabilni i nepristupačni za vodiča, dok se na drugim lokacijama mogao kretati isključivo označenim sigurnim pravcima. To je značilo da je u određenim situacijama vodič morao ostati na sigurnoj udaljenosti i psa samostalno usmjeravati u pretragu.

Za pojedinačnu pretragu tim je imao najviše 20 minuta. U tom vremenu trebalo je procijeniti teren, organizovati pretragu, poštovati sigurnosne zone, pratiti rad psa i prepoznati te pravilno označiti svaki pronalazak.

Upravo je takav koncept takmičenje približio stvarnoj spasilačkoj intervenciji. Nije bilo dovoljno samo pronaći skrivenu osobu – od vodiča se očekivalo da donosi odluke, pravilno procjenjuje situaciju i maksimalno efikasno koristi psa u složenom i potencijalno opasnom okruženju.

"Kada se uzme u obzir kroz šta smo sve prošli da bismo uopće stigli u Peking, koliko je putovanje trajalo i činjenica da Đurđa praktično nije imala vremena za odmor, možemo biti zadovoljni onim što smo pokazali. Nismo bili u situaciji da očekujemo veliki takmičarski rezultat, ali smo sve potrage odradili ozbiljno, borili se do kraja i predstavili naše društvo i Bosnu i Hercegovinu najbolje što smo u tim okolnostima mogli", kazao je Sekulić.

Iako zbog okolnosti nisu imali jednako vrijeme za odmor i prilagođavanje kao timovi koji su u Peking stigli ranije, Davorin i Đurđa završili su svoje zadatke i nastupom su zadovoljni. Njihov dolazak u Kinu nije bio samo borba za bodove i plasman. Bio je to trenutak u kojem je jedan tim iz Vogošće dobio priliku raditi uz ekipe iz zemalja koje svoje sisteme potrage i spašavanja razvijaju decenijama.

Upravo zato ovaj put za njih nije imao samo takmičarski značaj.

"Najveća vrijednost ovog događaja je upoznavanje drugih vodiča i organizatora, razmjena iskustava, ideja i znanja te uspostavljanje kontakata sa ljudima koji se ovim poslom bave na najvišem nivou. Sve što smo vidjeli i naučili ponijet ćemo sa sobom u Bosnu i Hercegovinu i prenijeti ostalim članovima našeg K9 tima", naveo je Sekulić.

Iskustvo iz Pekinga pomoći će timu da unaprijedi obuku, poboljša način rada i bude još spremniji za ono zbog čega K9 jedinica prvenstveno postoji – stvarne potrage i spašavanje ljudskih života.

Bez podrške Pomozi.ba, Općine Vogošća, ali i svih ljudi i organizacija koji su vjerovali u ovaj projekat, put do Pekinga teško bi bio moguć. Zato ovaj nastup nije samo uspjeh jednog vodiča i jednog psa, nego rezultat rada cijelog Vatrogasnog društva Vogošća i zajednice koja je godinama gradi ovaj tim.

"Naš stvarni rezultat nije samo pozicija na tabeli. Rezultat je to što smo stigli do svjetskog nivoa, što smo vidjeli gdje se trenutno nalazimo, šta radimo dobro i na čemu još moramo raditi. Đurđa je, uprkos ogromnom umoru, dala sve od sebe i zbog toga sam izuzetno ponosan na nju. Iz Pekinga se vraćamo sa novim znanjem, iskustvom i još većom motivacijom da nastavimo raditi", zaključio je Sekulić.

Priča iz Pekinga zato nije samo priča o plasmanu. To je priča o povjerenju između čovjeka i psa, o timu koji nije odustao ni kada je put do Kine postao mnogo duži i teži nego što je planirano, ali i o K9 jedinici iz Vogošće koja je zahvaljujući godinama rada, upornosti i podršci zajednice dobila priliku da svoje znanje provjeri na svjetskoj sceni.