Svjedok ispričao kako su muškarci plakali

Tužilaštvo BiH tereti Krstu Savića i Milka Mučibabića za zločine počinjene 1992. godine na području općina Nevesinje, Kalinovik, Gacko i Bileća. Savić je u to vrijeme bio načelnik Centra službi bezbjednosti (CSB) Trebinje, a Mučibabić policajac u Nevesinju.

“Meni su prišla dva policajca, Aleksandar Cerovina i Predrag Terzić, i pitali me za brata Nedžada. Kada sam im rekao da je pobjegao preko šume, Cerovina me je dva puta udario šakom u lice. Rasplakao sam se, ipak sam imao samo 15 godina, i pobjegao kući”, rekao je Čusto. Kada je stigao do kuće, prisjetio se svjedok, naišao je na “srpske policajce”, koji su uhapsili njegovog brata Almira “otevši ga od majke”.

“Čim su Almira stavili u autobus, Predrag Terzić je meni stavio ruku na rame i rekao mi da i ja idem na kamion. U tom momentu, jedan rezervni policajac, mislim da se zove Ilija Đeran, rekao je da sam premlad i da me puste, tako da mene nisu poveli”, kazao je Čusto.

Svjedok je objasnio da je, dan nakon odvođenja muškaraca, otišao s majkom u Kalinovik, gdje je našao oca i brata, “zatvorene u školu.

“U školi je bio otac, njega su valjda sa posla zatvorili. Svi Bošnjaci su bili u hodniku škole. Muškarci su plakali... Taj put sam oca i brata posljednji put vidio”, kazao je svjedok.

Po povratku iz škole, svjedok je pobjegao “kod rodbine” u selo Mjehovina, jer je strahovao za svoj život, te je tako tek naknadno saznao za sudbinu svog oca i brata.

“Za oca sam saznao da je poginuo kada ga je srpska vojska koristila kao živi štit, a zakopan je u selu Rogoje. Brat Almir, koji je imao 17 godina, ubijen je i zapaljen u štali, skupa sa 20 Bošnjaka, na Radinama kraj Foče”, kazao je Čusto.

Na ovom ročištu saslušana je i svjedokinja E1, ali zbog mjera zaštite identiteta i lika, javnosti nije dozvoljeno prenositi detalje njenog svjedočenja.

Nastavak suđenja zakazan je za 12. novembar, javio je danas BIRN-Justice Report.