"Jednog dana vojni policajac mi je rekao da me želi odvesti u Salon namještaja. Uveo me je u podrum, vidio sam drvene palete na kojima su zatvorenici ležali", prisjetio se fra Janko, svjedok Tužilaštva BiH.
Tužilaštvo BiH tereti Nisveta Gasala, Musajba Kukavicu, Enesa Handžića i Senada Dautovića za zločine nad Hrvatima koji su bili zatočeni u garažama i logorima u Bugojnu, saopćeno je iz BIRN-a.
Zločini su počinjeni 1993. i 1994. godine tokom sukoba između Armije BiH i Hrvatskog vijeća obrane (HVO).
Gasal i Kukavica terete se kao odgovorni za funkcioniranje logora "Iskra", dok se Enes Handžić, bivši pomoćnik komandanta za sigurnost 307. brigade Armije BiH i Senad Dautović, bivši član objedinjene komande Armije BiH za Bugojno, terete za učešće u planiranju i zarobljavanju civila u tom gradu.
Svjedok je tokom unakrsnog ispitivanja kazao da je jednom bio i na stadionu "Iskre" kako bi obišao tamošnje zatočenike.
"Mislim da je bio neki vjerski praznik i otišao sam da vidim šta je sa zatvorenicima. Nisam imao nikakvu propusnicu, a nije bila ni neka jaka kontrola. Ušao sam kod zatvorenika", kazao je fra Janko.
Prema riječima ovog svjedoka, Crkva je putem stražara i uprave u logoru "Iskra" zatvorenicima dala vojnu ćebad i drva kako bi naložili peći koje su dobili u nekoj humanitarnoj akciji.
On je kazao da se stanje sa zatvorenicima u Bugojnu s vremenom popravljalo. U početku posjete nisu bile moguće, a poslije su ih dozvoljavali. Spomenuo je i optuženog Musajba Kukavicu, naglasivši da je čuo od drugih ljudi "pozitivne stvari" o njegovom ponašanju u logoru.
Kao drugi svjedok Tužilaštva BiH saslušan je Ilija Dujmović, bivši zatočenik triju bugojanskih logora, koji je neposredno prije hapšenja bio pripadnik policije takozvane Hrvatske zajednice Herceg-Bosne.
"Dogovoreno je da se predaju svi iz hotela Kaonik. Pretresli su nas i zatvorili u Salon namještaja, gdje je bilo provociranja i zlostavljanja. U noći između 29. i 30. jula 1993. godine, pretučen sam i ja. Drugi zatvorenici su izbrojali da sam dobio 180 udaraca", kazao je svjedok.
On je kazao da ne zna ko ga je udarao, ali da su to radili stražari. Potvrdio je da mu nije ukazana lječnička pomoć, iako je bio "modar po cijelom tijelu".
Iz Salona namještaja svjedok je prebačen u Gimnaziju, gdje je, zajedno s još nekim zatočenicima, zatvoren u podrum.
U oktobru 1993. godine prebačen je na stadion "Iskra" gdje je, kako je kazao, jedne noći toliko pretučen da je dobio krvarenje.
Nastavak suđenja zakazan je za 6. februar.
Esma Numanović čini ljepšu stranu bh. muzike: Vjerujem da će moje pjesme doći tamo gdje je potrebno
