Azra Zahiragić je zajedno s porodicom bila zatočena u Kazneno-popravnom domu Kula gdje je ostala, kako je rekla, tri ili četiri mjeseca.
"Ne sjećam se tačno datuma, ali znam da su mi pretukli oca ispred kuće u selu Vrhbarje, općina Sokolac. Nedugo zatim su mještane cijelog sela odvezli autobusima na Kulu. Otac je zajedno s bratom smješten u jednu prostoriju, dok sam ja bila s mamom i sestrom u drugoj", kazala je Zahiragić dajući iskaz u korist Tužilaštva BiH.
Svjedokinja je, nakon podsjećanja na izjavu koju je dala Tužilaštvu BiH, kazala da misli da su na Kulu "dovedeni u augustu ili septembru 1994." te da su ostali tri ili četiri mjeseca.
Prema optužnici koja tereti Lalovića i Škiljevića, zatvorenici su, među kojima su bile žene i djeca, držani u nehumanim uslovima i odvođeni na prinudne radove.
Tužilaštvo BiH smatra da je do kraja 1992. Lalović bio upravnik a Škiljević njegov zamjenik, da bi od decembra 1992. do kraja 1995. Škiljević preuzeo funkciju upravnika.
"U našoj sobi su bila četiri kreveta i zelene deke, kojih se jako dobro sjećam. Nije bilo razdvajanja po sobama, nebitno je bilo da li je neko stariji ili mlađi, bolestan ili ne. Ne znam da li je bila medicinska služba, jer smo mama i ja pomagale tati oko ozljeda koje je zadobio, većinom na licu, od udaraca prije hapšenja", kazala je Zahiragić.
Zahiragić se prisjetila da su zatočenici imali "toalet u kojem je bilo vode" i koji su svi zajedno koristili "kad ko dođe na red".
"Hrana je bila dva puta dnevno. Dobro se sjećam čaja, koji nije imao nikakvog okusa. Usto smo dobijali dvije kriške hljeba, a popodne neki grah. Mislim da djeca nisu dobijala nikakve mliječne proizvode", kazala je svjedokinja.
Potvrdila je da su zatvorenici odvođeni na radove te je rekla da je i sama išla s majkom koju su odvodili da muze krave u blizini Kule.
Nastavak suđenja zakazan je za 25. juna, javio je BIRN.
