Svjedoci zajedničke historije

U javnom diskursu taj strah se potencira kao da se radi o narodima i ljudima koji su do jučer živjeli na drugim kontinentima, a naša historija, zapravo, svjedoči o višestoljetnom zajedničkom životu na ovom prostoru, bez obzira na sve države, kraljevine, carevine, republike...

Stećak je najbolji primjer i živi svjedok te zajedničke historije. Zbog naše budućnosti od iznimne važnosti je inicijativa Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore da zajednički nominiraju stećke za upis na UNESCO-ov popis svjetske baštine, kao svoju zajedničku baštinu. Sjajan posao je već obavila Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH i državna komisija BiH sa saradnju sa UNESCO-om, pripremivši kandidaturu 22 nekropole iz naše zemlje za Tentativnu listu svjetske baštine. I Vijeće ministara BiH se maksimalno uključilo u podršku ovom projektu.

Stećci, karakteristični spomenici Srednjovjekovne bosanske države, jesu predmet svojatanja još od austrougarskih vremena, ali i dokaz naše zajedničke bogate srednjovjekovne kulturne baštine. To bogatstvo je evropskih razmjera. Leksikon stećaka, kapitalno djelo naše materijalne kulture Šefika Bešlagića, i danas može poslužiti kao najbolji turistički vodič. Stećcima je bio fasciniran i Miroslav Krleža, a Mak Dizdar je u svojim stihovima oživio spavače ispod njih.

Politički lideri u Bosni i Hercegovini moraju se okrenuti historijskim činjenicama i zajedničkom građenju boljeg života za sve građane i narode u našoj državi – stoga je aktelna podrška nominaciji stećaka na UNESCO-ovu listu važan korak ka otvaranju afirmativnih, zajedničkih tema. Ovdje mora prestati nepovjerenje, a sve je do ljudi, kako to kaže epitaf sa stećka (Radimlja kod Stoca):

...ne plašim se ja vlkova vetć ljujdi.
Da je po vlkovma ovaj biljeg bi vjetčnost nadživio.
1377. , kad Kralj naš bješe Tvrtko.