"Presretna sam što sam dočekala ovaj dan, da mu pogledam u oči i kažem istinu. On zna šta se desilo sa onim ljudima što su odvedeni i nestali", rekla je Okić i kazala da se Veselinović tokom 1992. godine ponašao kao "najveći zločinac" u Hadžićima, javio je danas BIRN - Justice Report.
Veselinović se tereti da je od maja do kraja 1992. godine, kao pripadnik Vojne policije Vojske RS-a (VRS), između ostalog učestvovao u hapšenju, ubistvima, zatvaranju i prisilnim nestancima nesrpskog stanovništva s područja Hadžića.
Ova svjedokinja je kazala da je 25. maja 1992. godine “s udaljenosti od 500 metara” vidjela kako Veselinović učestvuje u hapšenju i odvođenju njenog djevera i drugih muškaraca iz Hadžića.
“Imao je crno odijelo i šešir, te mali krst oko vrata. Vidjela sam da je imao automatsku pušku koju je uvijek nosio sa sobom. Jednom drugom prilikom Rade je došao u moj stan i uperio pištolj u djecu i mog supruga, te rekao da pođem s njim. Tada me je spasila komšinica Ruža”, rekla je Okić.
Zajedno sa suprugom i dvoje maloljetne djece, i drugim mještanima Hadžića, ova svjedokinja je 10. septembra 1992. godine, “po naredbi optuženog Veselinovića”, odvedena na razmjenu.
Okić je dodala da tog dana nije obavljena razmjena, te da je, zajedno sa oko 400 drugih mještana, prisilno zatvorena u sportsku dvoranu u Hadžićima, gdje ostaje 12 dana, nakon kojih su žene i djeca razmijenjeni.
“Rade je svaki dan dolazio u dvoranu. Kada bih ga pitala zašto nas ne pusti, on bi kazao da nas sve treba poubijati. Muškarci su ostali u dvorani nakon nas. Moj muž je razmijenjen u toku 1993. godine. Kazao mi je da je bio teško ranjen pošto je odvođen u živi štit”, objasnila je Okić.
Nastavak suđenja zakazan je za 26. januar.
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
