Za ovaj zločin Tužilaštvo BiH tereti Novaka Đukića, bivšeg komandanta Taktičke grupe Ozren, pri Vojsci Republike Srpske (VRS).
Optužba smatra da je Đukić 25. maja 1995. godine naredio artiljerijskom vodu lociranom na planini Ozren da iz topova M46 granatira Tuzlu.
"Čuo sam prasak i vidio prašinu na sve strane. Nakon nekoliko sekundi čuli smo vriske i jauke. Sve je bilo krvavo. Čuo sam svašta - 'nemojte nas ostavljati, spasite nas'...", ispričao je Nadir Huremović, koji toga dana nije bio povrijeđen, te je s prijateljem pokušao pomoći ranjenicima.
Svjedokinji Vildani Isić su toga dana ranjena dva brata, dok ona nije bila povrijeđena. S braćom i još nekoliko ranjenih, kako je ispričala, autom je otišla u bolnicu Gradina, gdje im je pružena pomoć.
"Morala sam da gazim po dijelovima tijela svojih prijatelja. Kad smo stigli u bolnicu saznala sam da mi je momak poginuo. Prijateljica koja je tu noć bila sa mnom podlegla je nakon deset dana", rekla je Isić.
Svjedoci Edin Altunbabić i Adnan Aliefendić nisu ranjeni 25. maja 1995. godine, te su, kako su ispričali u sudnici, nakon pada granate pokušali pomoći kome su mogli.
"Odvezao sam nekoliko ljudi u bolnicu i ostao sam tamo, pomagao u unošenju ranjenika. Sjećam se jednog teretnog vozila u kojem je dovezeno mnogo ranjenika. Većina nije davala znake života", ispričao je Altunbabić.
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
