Prema optužnici, do kraja 1992. godine Lalović je bio upravnik, a Škiljević njegov zamjenik, da bi od decembra 1992. do kraja 1995. godine i sam preuzeo funkciju upravnika.
Jašarević i Kefriš su govorili o navodima optužnice da su zatočenici na Kuli boravili u lošim uvjetima i bili zlostavljani.
Šemso Jašarević je 1992. godine proveo 34 dana u zatočeništvu u Kazneno-popravnom zavodu Kula. U tom periodu je izgubio 14 kilograma.
Ispričao je kako je, na početku, boravio u “prolaznoj sobi”, gdje je pretrpio “puno provokacija i maltretiranja”.
“Kada sam doveden na Kulu, nas nekoliko je smješteno u 'prolaznu sobu'. Jednu su me večer – mislim da ih je bilo trojica u crnim policijskim uniformama – svačim tukli. Jedan mi je stavio pištolj u usta, a ja sam mu govorio da me ubije. On je kazao da je bolje ovako...”, kazao je Jašarević kao svjedok Tužilaštva BiH. On je dodao da su i stražari “nosili iste uniforme”, ali se on ne sjeća ničijeg imena.
Jašarević nije mogao reći tačan datum kada je uhapšen, ali tvrdi da su ga odveli “pripadnici Vojske Republike Srpske” dok je čuvao liniju na području Srednjeg kao pripadnik 101. brigade Armije BiH. Nakon nekoliko dana provedenih “u nekoj vikendici u Srednjem”, prebačen je na Kulu. Svjedok je kazao da “misli da su imali dva obroka” dnevno, ali da se tokom boravka nije nijednom okupao.
“Išao sam svašta da radim. Išao sam na Dobrinju, u ‘Famos’, na prve linije... Pucnjave je bilo uvijek. Kaže, pucaju vaši na vas, a mi vidimo da puca srpska vojska”, kazao je svjedok.
Drugi svjedok Tužilaštva BiH, Nusret Kefriš, uhapšen je na području općine Rogatica, da bi potom, 30. aprila 1994., bio doveden na Kulu zajedno sa suprugom i sinom koji je imao 12 godina. U grupi s drugim zatočenicima bili su zatvoreni u jednu sobu, gdje su ležali na “spužvama i imali po jednu deku”.
“Mene su odvodili na obavljanje radova. Radio sam teške poslove. Po noći nas odvedu, po noći vrate. Dok sam bio na radovima, 'Crveni krst' je moju suprugu i dijete odveo na slobodnu teritoriju jer su bili bolesni”, kazao je Kefriš.
On je, boraveći u lošim uvjetima, bio zatočen do 6. oktobra 1994. Kazao je da je hrana uglavnom bila “prokisnuta sutlija”, a ponekad su, “u malim količinama”, dobijali sapun, paste za zube i žilete koje je dopremao "Crveni krst".
“Stražari na Kuli su bili kako prema kome. Uvečer se čula dernjava... Sutra vidiš modrice na ljudima. Mene nisu tukli”, dodao je svjedok.
Kefriš je identificirao Škiljevića kao upravnika zatvora, rekavši da mu se nije smio obratiti “zbog situacije u kojoj se nalazio”.
Nastavak suđenja zakazan je za 10. juna.
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
