FOTO / Svako se može izvući iz ralja droge, samo je pitanje želi li to

Centar se finansira uglavnom od donacija koje dobiju od privrednika, preko različitih projekata, a dio sredstava dobiju i iz budžeta sa različitih nivoa vlasti. Istovremeno u “Izlazu” može boraviti 15 štićenika, ranije ih je bilo 30, no, zbog standarda koji su morali prilagoditi evropskim, ukinuti su kreveti na sprat.

“Centar je multidisciplinaran, a fokus je ustvari na duhovnoj terapiji. Oni koji dođu kod nas, imaju i podršku profesionalnih psihologa, kao i vaspitača, koji s njima provode 24 sata. Štićenici su uključeni i u sportske aktivnosti, poput fudbala, košarke i stonog tenisa, tako da im je cijeli dan popunjen i nemaju vremena za razmišljanje o vanjskom svijetu i problemima koje trebaju ostaviti iza sebe. Centar je zatvorenog tipa, tako da oni ne mogu izlaziti van bez staratelja, odgajatelja ili neke druge ovlaštene osobe”, kaže Amir Turković, upravnik Centra za borbu protiv ovisnosti od droga "Izlaz".

Štićenicima se ostavlja mogućnost da sami odaberu čemu će se najviše posvetiti. Ukoliko imaju afiniteta prema sportu, umjetnosti ili nekom zanatu, osoblje nastoji da im omogući da se time najviše i bave.

“U suštini, mi smo terapijska zajednica, koja funkcioniše na principima duhovnosti, i religija u svemu igra ključnu ulogu, međutim, nisu svi, niti moraju biti tome najviše posvećeni. Svaki naš korisnik potpiše ugovor u kojem stoje stoga pravila i u kojem, između ostalog, piše da je u cijeli proces uključena molitva. U Centar se dolazi dobrovoljno, tako da će oni koji nisu spremni na ovo odabrati neki drugi centar za odvikavanje. Također, štićenici mogu prekinuti terapiju, nemamo mi nikakav mehanizam da ih zadržimo. Pretežno su ovdje ljudi islamske vjeroispovijesti, ali imali smo i onih koji to nisu. Obično onima koji nisu muslimani mi preporučimo neku drugu komunu, koja funkcioniše na sličnim principima. Takva jedna se nalazi recimo i u Međugorju”, kaže Turković.

Štićenici imaju od 17 do 40 godina

Starosna dob štićenika je nažalost sve niža, jer se starosna granica znatno spustila kada su u pitanju oni koji posežu za drogama. Najmlađi štićenik u “Izlazu” ima 17 godina, a u ovoj komuni kažu da ljude primaju bez obzira na njihove godine.

“Imali smo ljude do 40 godina ovdje i u tim slučajevima tražimo da u njihovu rehabilitaciju bude uključen neko od rođaka ili prijatelja. U suštini, ne postavljamo nikavu dobnu granicu, svi kojima možemo pomoći i koji, prije svega, sebi žele pomoći, a ovisni su o drogama, su dobrodošli ovdje”, kaže Turković.

Upravnik “Izlaza” kaže da u razgovoru sa štićenicima otkrivaju da su najčešći uzroci zbog kojih su počeli voditi takav život zapravo bezizlazna situacija u državi, nezaposlenost, problemi u porodici... ipak, najviše je onih koji su probali drogu iz znatiželje, ili su se našli u lošem društvu.

Za sada Centar prima samo muškarce, ali nije isključeno da će u nekom narednom periodu formirati sličnu komunu i za djevojke.

“Postoji veliki problem i kada su djevojke u pitanju. Što se tiče samog 'uvlačenja' u takav način života, iz našeg dosadašnjeg iskustva možemo pouzdano reći da su djevojke spretnije u tome, nego dileri. Djevojke koje žive takvim životom također na razne načine dolaze do narkotika, nažalost i prodavanjem svoga tijela, pa su i češći prenosioci zaraznih bolesti”, priča Turković.

U “Izlazu” kažu da je nažalost bilo i onih koji su se vratili starom načinu života nakon izlaska iz komune te da su se neki ponovo vratili u ovu terapijsku zajednicu. “Mi ovdje pokušavamo promijeniti njihove životne navike, kod nekih to, nažalost, ne uspije i oni se vrate starom životu i starom društvu”, kaže naš sagovornik.

Novi život nakon 12 godina ovisnosti

“Kako bi došli ovdje prvo moraju proći informativni razgovor, moraju uraditi određene ljekarske nalaze, između ostalog, markere na hepatitis B i C, kao i na HIV. Većina naših štićenika ovdje ima hepatitis C. Također, potreban je i pregled kod dermatologa da vidimo imaju li neka kožna prenosiva oboljenja, a potreban im je i nalaz psihijatra i psihologa da se vidi mogu li boraviti u ovakvoj ustanovi zatvorenog tipa zajedno sa ostalim štićenicima. Ako je neko već pod određenom terapijom i ako uzima npr. antidepresive, mi takve ne primamo, jer se borimo protiv toga da se stvari rješavaju tabletama, tu smo da pomognemo razgovorom”, kaže Turković.

Jedna od najpozitivnijih priča je ona zamjenika upravnika Centra Almira Karadže. Bio je ovisnik o heroinu 12 godina. To vrijeme je izgubljeno, neće ga nikada više vratiti, ali je smogao toliko snage da, nakon toliko godina, ostavi stari život iza sebe. Takav način života ostavio je posljedice na njegovu porodicu, razveo se, ostao bez imovine... No, nakon prolaska kroz ovu komunu život mu je pružio drugu šansu. Ponovo se oženio, a sa djecom koju je dobio u prvom braku ima redovan kontakt.

Karadža je sada uključen i u resocijalizaciju štićenika, koji izađu iz komune “Izlaz”, u okviru kluba “Neovisnost”. Budući da je prošao kroz pakao zbog droge i uspio se izbaviti, Almir tvrdi da ne postoji čovjek koji to isto ne može, samo je pitanje da li želi.

“Štićenici nakon izlaza odavde mogu potpisati dvogodišnji ugovor i postaju članovi ovog kluba. U te dvije godine oni su obavezni dolaziti na redovna druženja i sastanke, tako da ih mi možemo kontrolisati, osnosno pomoći im da se priviknu na život vani. Trudimo se da im pomognemo, tražimo im posao, također im savjetujemo i da, bar neko vrijeme, promijene sredinu u kojoj su živjeli prije dolaska u komunu. Osim toga, kada uspijemo naći posao tim ljudima, onda obilazimo njihove poslodavce da vidimo kako se ponašaju, da li redovno dolaze, da li uzimaju neke akontacije, da li se zadužuju, ukratko, pratimo njihov život dvije godine. Nakon te dvije godine, većina njih ostaje vezana za klub i pomaže drugima”, kaže Karadža.

Karadža je jedan od ukupno 69 muškaraca koji su prošli kroz komunu “Izlaz” i uspjeli nastaviti živjeti bez droge.

“Izlaz” ima u planu izgradnju svog objekta na imanju u Suhodolu, gdje trenutno uzgajaju povrće za potrebe Centra. Svi oni koji žele doći na odvikavanje u ovu komunu mogu pozvati broj 033/ 772- 903, gdje će dobiti dodatne informacije.