Jedan od ciljeva programa praćenja, prevencije i liječenja demobiliziranih branilaca i članova njihovih porodica od PTSP-a u Kantonu Sarajevo je uspostava sistema adekvatne edukacije i drugih načina prevencije posljedica koje može izazvati PTSP, ne samo kod demobiliziranih borca, već i kod civila nesvjesnih da boluju od tog sindroma.
Na ovaj cilj je ukazao ministar za boračka pitanja u Vladi Kantona Sarajevo Hajrudin Ibrahimović tokom današnjeg drugog terapeutsko-edukativnog seminara održanog u Sarajevu za 40 pripadnika boračke popualcije. Organizatori su kantonalno Ministarstvo zdravstva i angažirani stručni tim za izradu i implementaciju programa.
Cilj seminara je utvrditi stopu obolijevanja, kako u ratnom, tako u poratnom periodu te poduzeti mjere liječenja oboljelih.
Na osnovu programa koji je zasad u formi nacrta već su podijeljeni vodiči jednom broju demobiliziranih boraca o PTSP-u. U njemu su ispisane osnovne napomene o tome šta treba da znaju o sindromu, a cilj programa je sistematična edukacija boraca i članova njihovih porodica, formiranje registra osoba koji imaju veze s PTSP-om i sistematično liječenje oboljelih naročito zbog toga što trauma zna da bude "zatomljena" u pojedincu ili unutar njegove porodice i nije vidljiva okom.
"Cilj je dovoljno educirati, a verbalizacija proživljenog događaja vodi izlječenju", rekla je prim. dr. Nermana Mehić-Basara.
"U ratom pogođenoj Bosni i Hercegovini ljudi su bili izloženi najraznovrsnijim oblicima psihološke traume. Višegodišnji život pod opsadom, ugrožavanje osnovnih životnih potreba, svakodnevno granatiranje, ubijanje i ranjavanje, izazvali su različite psihičke poremećaje, kako kod onih koji su bili na linijama, tako i kod stanovništva", upozorio je kantonalni ministar zdravstva Mustafa Cuplov.
Tokom seminara je također apelovano da treba izmijeniti aktuelnu zakonsku regulativu u Federaciji kojom se, prema mišljenju zdravstvenih stručnjaka, besmisleno limitira rok u kojem se mogu javiti posljedice PTSP-a. Ovaj sindrom može pogoditi pojedinca i mnogo godina nakon proživljene traume, upozorili su na skupu zdravstveni stručnjaci, članovi tima za izradu programa.
Jedan od njih, prof.dr. Ismet Cerić, naglašava da se u Sjedinjenim Američkim Državama, naprimjer, veliki broj bivših boraca iz vijetnamskog rata, pogođenih posttraumatskim stresnim poremećajem, još tretira u takozvanim veteranskim bolnicama. Izražene slike PTSP-a javljaju se i 40 godina nakon rata, naglasio je.
Od početka proteklog rata u BiH do 1994. godine već je bilo 5.000 boraca u Sarajevu koji su i tada ispoljavali PTSP. «Svako od nas ima 'tačku prijeloma' do koje može izdržati djelovanje nekog stresora na organizam, ali svako različito reaguje», riječi su dr. Cerića.
Uz napomenu da su svi građani, ne samo borci, koji su preživjeli rat, na svoj način pogođeni PTSP-om, prim. dr. Aida Hadžibajrić je podsjetila na definciju ovog sindroma kao na intenzivno prolongiranu reakciju organizma na preživljeni užas i na činjenicu da se nikad tačno ne može znati kad će rekacija početi. «Okidač» neočekivano može biti neka situacija iz svakodnevnog života.
Anksioznost i depresivno stanje obično se javljaju ubrzo nakon traume, a simptomi emocionalnog poremećaja ispoljavaju se kasnije i karakteristični su za hroničnu formu PTSP-a, naglasila je.
Najznačajnija karakteristika PTSP-a je stalno ponovno preživljavanje traumatskog događaja. To zna biti praćeno mučnim emocionalnim reakcijama, snovima koji oboljelog bude i nekoliko puta noću i nametanjem neželjenih sjećanja.
Nekad bolesnik nastoji izbjeći misli, osjećanja, aktivnosti i situacije koje ga na bilo koji način podsjećaju na proživljenu traumu.
Oboljeli zna ispoljavati neposobnost za ljubav, ne nada se dobrom ishodu životnih situacija u porodici, na poslu, braku, nema sposobnost koncentracije, preosjetljiv je, osjeća intenzivan strah, anksiozan je, nemiran, ima osjećaj krivice, srama, a nekad ispoljava agresivnost i suicidne misli.
Pošto u našim uvjetima ljudi svakako nemaju naviku da se javljaju ljekaru, oboljeli se zna otuđiti i saminicijativno posegnuti za tabletama ili alkoholom, naprimjer, što dodatno komplikuje njegovo stanje alkoholizmom i drugim posljedicama, kazala je prim. dr. Aida Hadžibajrić.
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
