BiH
1.9k

Sutra se navršava 40 godina od otvaranja "Sarajke": Sjećate li se "plave pahuljice"?

Piše: N. N.
Robna kuća "Sarajka" otvorena je 06. aprila 1975. Iako je pravo ime ovog objekta bilo Robna kuća "Unima", a kasnije i Robna kuća "Magros", većina Sarajlija su je za sve vrijeme njenog postojanja poznavali kao "Sarajku", a neki su je, zbog njenog oblika i plave boje, nazivali i "plava pahuljica".

Izgrađena je po projektu arhitekte Vladimira Zarahovića na tadašnjem Trgu oktobra koji je bio zamišljen kao novo središte dijela grada između Baščaršije i Marijin Dvora. Na mjestu na kome je izgrađena “Sarajka” nalazile su se brojne zgrade, među kojima i ona u kojoj se nalazila stara kafana “Istra”, kultno okupljalište sarajevskih boema, potom zgrade kino “Dubrovnika”, kuglane, Gradske kafane, slastičarne Mali Oloman... Većina ovih zgrada, kao i dio stambenog bloka u ulici Miss Irby, porušeno je kako bi se napravilo mjesta za “Sarajku”.

“Sarajka” je u vrijeme prosperitetnih 1970-ih, rasta i jačanja srednje klase i sveopćeg porasta životnog standarda, bila viđena i kao novi hram potrošačkog društva, a po ugledu na nju nastajale su robne kuće sličnog izgleda i u Zenici, Banjoj Luci, Tešnju...

U njenom suterenu nalazila se prodavnica bijele tehnike i samoposluga, na prizemlju i spratovima su prodavačice u borosanama prodavale robu u rasponu “od igle do lokomotive”. Robna kuća je radila sve do rata, kada je 1992. godine izgorjela.

Iako je ovaj socijalistički plavi mastodont, više od tri decenije bio je svojevrstan reper i simbol Sarajeva, Sarajlije su znale i ismijavati njen izgled i namjenu. Tako se pričalo kako je najbolji pogled na “Sarajku” s njenog krova, a Miljenko Jergović se u jednom svom tekst sjetio i vica u kome su nekom Amerikancu Sarajlije ovu robnu kuću predstavile kao policijsku stanicu.

Ono što je ostalo nakon agresije prodano je i na istom mjestu sagrađen je novi šoping centar "BBI Centar" koji je otvoren na isti dan kao i Sarajka, 6. aprila 2009. godine. Projektovanje novog sarajevskog “potrošačkog hrama” povjereno je tada već afirmisanom arhitekti Seadu Gološu, koji je na mjestu Sarajke osmislio otvorenu i prozračnu galeriju sa šoping i gastro sadržajima na suterenu, prizemlju i pet spratova, uz što je pridodat poslovni toranj od 10 spratova sa uredskim prostorima, te tri nivoa podzemnih garaža, čime je ublažen hronični problem nedostatka parking prostora u centralnoj gradskoj zoni.