{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Suđenje Kondiću i ostalima

F
9.2.2009. u 17:55
0
0
Suđenje Kondiću i ostalima
0
Suđenje Kondiću i ostalima
Mada prvooptuženi Vinko Kondić ponovo nije prisustvovao nastavku suđenja za zločine počinjene na području Ključa, Tužilaštvo je saslušalo Ibrahima Bajrića, bivšeg logoraša, koji je govorio o “nezapamćenim” torturama kroz koje je prošao i gubitku četiri brata u maju 1992. godine.
Vinko Kondić je odbijao da se pojavi na posljednjim trima ročištima u Sudu BiH, ističući da se ne osjeća dobro, iako su ljekari Pritvorske jedinice, u kojoj se optuženi nalazi, tvrdili suprotno, javio je danas BIRN - Justice Report.

U petak, 6. februara, Jasmina Kosović, predsjedavajuća Sudskog vijeća, posjetila optuženog u Pritvorskoj jednici Suda BiH kako bi se uvjerila u njegovo zdravstveno stanje.

“Prilikom posjete, Kondić mi je izgledao sasvim dobro, mada je kazao da se subjektivno osjeća lošije. Tada je istakao da nema primjedbi na rad Suda i policije, te je zatražio da se obave pojedini pregledi, što će biti uskoro učinjeno”, objasnila je Kosović.

Tužilaštvo BiH tereti Vinka Kondića, Boška Lukića i Marka Adamovića za učešće u organizovanju i podstrekavanju grupe ljudi na genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine tokom 1991. i 1992. godine.

Sva trojica se, između ostalog, terete za ubistva, zatvaranja, mučenja, deportacije, te prisilne nestanke Bošnjaka i Hrvata s područja Ključa.

Ibrahim Bajrić, svjedok Tužilaštva BiH, ispričao je kako je 31. maja 1992. godine, zajedno s drugim mještanima Reizovića, općina Ključ, zatvoren u “ prostorije fabrike koje su obezbjeđivali pripadnici Teritorijalne odbrane”.

“Naređenje da se okupimo kod fabrike izdao je Krizni štab iz Ključa, a čuli smo ga preko Radija Ključ. Nisam imao izbora i zajedno s porodicom sam se odazvao toj naredbi jer bih inače bio ubijen. Nakon izvjesnog vremena, žene i djeca su pušteni, a muškarci su tu ostali”, rekao je Bajrić.

Ovaj svjedok je kazao da su istog dana ispitivani, te da su potom svi osim njega i još pet muškaraca pušteni kućama, nakon čega su oni prebačeni u ćelije policijske stanice u Ključu.

“U policiji je bio veliki užas od tuče, galame i plača. Nas nisu tada tukli, ali ostale koje smo zatekli u ćelijama jesu. Sjećam se da smo istog dana prebačeni u zatvor u Staru Gradišku, a potom u junu na Manjaču”, objasnio je Bajrić.

Tokom zatočeništva na Manjači, kako je kazao Bajrić, svakodnevno su vršena premlaćivanja i odvođenja muškaraca na prinudne radove.

“Na Manjači smo prošli kroz nezapamćen tretman. Svaku večer su bile prozivke i premlaćivanja, od kojih su ubijeni Omer Filipović i Eso Bender. Okolo logora su bili bunkeri, te je bio ograđen žicom i miniran”, istakao je Bajrić i dodao da je 14. decembra 1992. godine pušten na slobodu.

Svjedok je na kraju svog ispitivanja istakao da su 31. maja 1992. godine, kako će kasnije saznati, u Velagićima ubijena njegova četiri brata.

“Čuo sam da su ih izveli iz škole u Velagićima i ubili. Iza njih je ostalo 10 djece”, kazao je Bajrić.

Nastavak suđenja zakazan je za srijedu, 11. februar.

Najnovije
Najčitanije
Preporuke
Anketa
Da li je opravdan zahtjev za povećanje akciza na gorivo kako bi se ubrzala izgradnja autoputa?
Komentari (0)
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: