Stevan Veljović, nekadašnji operativni oficir Prve romanijske brigade VRS-a na položajima oko Sarajeva, izjavio je da “na Markale uopće ne može pasti minobacačka granata” i da “100 posto” ne može “pogoditi baš to mjesto”.
“Ja smijem život dati, a smijem i stati na to mjesto, pa neka me neko gađa”, kazao je Veljović u nastavku suđenja u Haagu.
Prema njegovim riječima, baterija minobacača od 120 milimetara iz sastava njegove brigade nije u kritično vrijeme ni bila oko Sarajeva, već u okolini Trebinja.
“Na Trebeviću uopće nismo ni imali minobacača, zato što je to područje pošumljeno i ima malo pogodnih mjesta za to oružje”, rekao je Veljović.
Prema navodu optužnice koji Karadžića tereti za terorisanje civila u Sarajevu kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada, granata koja je na Markalama 28. augusta 1995. ubila 43, a ranila 45 građana, bila je ispaljena s položaja VRS-a.
Veljović je rekao da vjeruje da je na Markalama granatu podmetnula i s daljine aktivirala “muslimanska strana” da bi izazvala stranu vojnu intervenciju protiv Srba.
Karadžić je u sudnici pročitao sažetak Veljovićeve izjave, u kojoj je, kao i prethodni svjedoci odbrane, tvrdio da VRS oko Sarajeva nije izvodio ofanzivne, već samo odbrambene akcije, kao i da njegova brigada nikada nije gađala civile.
Veljović je izjavio i da VRS nije uzvraćao vatru ako je neprijateljski položaj bio u civilnom objektu, “iako je na to imao pravo”. To je, prema njegovom iskazu, bilo izričito zabranjeno zato što bi Armija Bosne i Hercegovine (ABiH) “odmah optuživala četnike za razaranja”.
Zastupnica optužbe Caroline Edgerton je u unakrsnom ispitivanju sugerisala da u svjedočenju na suđenju u Haagu komandantu Sarajevsko-romanijskog korpusa Dragomiru Miloševiću Veljović “nije negirao da su Markale granatirane”, već je samo pružio alibi generalu Miloševiću.
Veljović je to negirao tvrdeći da ga o samom incidentu Miloševićevi branioci nisu ni pitali, javio je BIRN.
Tužiteljica je, inače, drugu eksploziju na Markalama nazvala “najkontroverznijim incidentom u historiji” bosanskog rata.
Prvostepeno vijeće Tribunala u Haagu proglasilo je Miloševića krivim za granatiranje Markala, ali ga je Žalbeno vijeće potom oslobodilo odgovornosti za taj zločin, uvaživši njegov alibi da je u to vrijeme bio na liječenju u Beogradu.
Milošević je pravosnažno osuđen na 29 godina zatvora.
Svjedok Veljović negirao je i da je VRS na Sarajevo ispaljivao modifikovane avio-bombe iako mu je tužiteljica Edgerton pokazala izvještaje Sarajevsko-romanijskog korpusa i Glavnog štaba VRS-a da je takvom bombom od 250 kilograma gađan centar Hrasnice. Svjedok je kazao da o tome nije izvijestio UNPROFOR iako bi se detonacija čula “60 kilometara” naokolo. Potvrdio je, međutim, da su modifikovane avio-bombe bile izuzetno neprecizne.
Izvještaj UNPROFOR-a da je na Stari Grad u Sarajevu jednog dana u oktobru 1993. “palo 500 granata” svjedok je nazvao “strašnom neistinom”, tvrdeći da bi, da je to bila istina, to područje bilo “sravnjeno sa zemljom”, a “poginulo bi na hiljade civila”.
Poslije Veljovića, Karadžić je pred sudije izveo bivšeg oficira Igmanske brigade VRS-a Sinišu Maksimovića, koji je ponovio da je vojska dejstvovala samo po vojnim ciljevima. Tvrdnjom da njegova jedinica nije imala obučenih snajperista, Maksimović je u kratkom iskazu opovrgavao odgovornost VRS-a za nekoliko snajperskih incidenata iz optužnice koji su se desili u naselju Sedrenik.
Zbog ovonedjeljnih praznika, suđenje Karadžiću bit će nastavljeno iduće sedmice.