Stručnjaci o deponiji u vodozaštitnoj zoni na Ilidži: Zagađenje bi moglo ostati godinama

Značajan dio prve vodozaštitne zone izvorišta Sarajevsko polje, uz rijeku Željeznicu između Sokolović Kolonije i Hrasnice, godinama je divlja deponija. Otpad se zakopava u rupe nastale vađenjem šljunka i spaljuje se, a ograđen je samo prostor oko pumpnih stanica.

Zona se formalno i dalje štiti odlukom iz 1987. godine, s kaznama u jugoslavenskim dinarima. Tužilaštvo Kantona Sarajevo je u julu odlučilo da neće provoditi istragu protiv bivšeg načelnika Ilidže Senaida Memića (SDA) i drugih po prijavi Aarhus centra u Bosni i Hercegovini jer ne postoji osnov sumnje da su počinili krivično djelo.

Pitali smo stručnjake šta sve to znači za vodu koju piju stanovnici Kantona Sarajevo.

Mali period putovanja zagađenja

Šef Odsjeka za hidrotehniku i okolišno inženjerstvo Građevinskog fakulteta UNSA Haris Kalajdžisalihović u razgovoru za Klix.ba je izjavio da nije bio na navedenom području vodozaštitne zone na kojoj je deponija, nego da ju je vidio na snimcima, ali da je jasno da se nalazi u prvoj vodozaštitnoj zoni.

Kako je obrazložio, zone zaštite određene su prema tome koliko vremena treba vodi da od granice zone stigne do bunara. U prvoj zoni to je vrlo kratko vrijeme, što znači da i zagađenje do bunara može brzo stići.

Napomenuo je da Sarajevo nema alternativni izvor jer su okolni izvori malog kapaciteta u odnosu na Sarajevsko polje.

"Ukoliko se desi značajnije zagađenje, posebno hemijskim jedinjenjima na koje tlo nije otporno, onda zagađenje može ostati i godinama u tlu, da ga ne možete iskorijeniti", naglasio je Kalajdžisalihović.

Voda pet do deset metara ispod površine

Tačnu dubinu podzemne vode na ovoj lokaciji ne zna, ali je naveo da se podzemna voda na ovom prostoru generalno nalazi pet do deset metara ispod površine tla, zavisno od godine. Bunari u Konacima su duboki 10 do 15 metara, a u Bačevu 30 metara.

Riječ je o aluvijalnim naslagama (rastresiti i porozni sedimenti koji nastaju taloženjem materijala, što ga sa sobom donose tekuće vode, najčešće rijeke i potoci u kojima se voda filtrira). Geolozi, kako je dodao, tvrde da postoji i dublji sloj koji nije dovoljno istražen.

Barijera malo vjerovatna, zagađenje tla moguće

Postoje i oni koji strahuju da bi nagomilani otpad mogao postati prepreka vodi kojom Željeznica prihranjuje podzemne vode.

No, Kalajdžisalihović ne vjeruje da bi otpad koji je vidio na snimcima mogao stvoriti takvu prepreku jer ne bi trebao imati manju poroznost od postojećeg tla. To bi se, kako je rekao, moglo desiti da je riječ o plastičnim ili znatno sitnijim materijalima.

"Što se tiče hidrodinamike, po mom ličnom mišljenju, bez modela se ne može ništa reći. Koliko vidim, nije moguće da se desi hidrodinamička barijera", navodi.

Ipak, ponovo je upozorio da otpad može izazvati kontaminaciju i zagaditi tlo, a takvo zagađenje je, zavisno od hemijskih jedinjenja, teško iskorijeniti.

Ulja, maziva i metali

Admir Aladžuz je biolog iz Instituta za hidrotehniku Sarajevo, koji je nositelj izrade elaborata na kojem se zasniva nacrt nove odluke o zaštiti izvorišta Sarajevsko polje.

"Situacija je stvarno zabrinjavajuća jer je to prije svega ilegalna, nekontrolisana deponija", kazao je Aladžuz.

Kako je naglasio, ono što ga posebno zabrinjava nije toliko čvrsti otpad, koliko je moguće zagađenje podzemnog izvorišta otpadom od ulja i maziva. Misli na ulja od automobila i trafostanica, a možda i ostatke goriva iz rezervoara.

Ne vjeruje da bi čestice čvrstog otpada kroz podzemlje mogle dospjeti do bunara. Ulja i ostaci metala se, međutim, pri padavinama mogu razlagati i izazvati kontaminaciju.

Treba li ispitati vodu

Kalajdžisalihović je naveo da ViK redovno uzima uzorke vode na svojim postrojenjima, sigurno u Konacima, odakle se voda šalje gradu. Nije, kako je napomenuo, potpuno siguran uzimaju li uzorke i na ovom području na kojem je deponija.

Aladžuz smatra da ViK analize kvaliteta vode već radi, a ako ne, sigurno ih radi neki zavod za javno zdravstvo. Ne zna rade li se i analize metala, ali je mišljenja da bi trebalo provjeriti ima li u vodi metala, ulja i maziva.

"To se treba čisto iz preventivnih razloga uraditi da bi malo otklonili strah kod stanovništva", kaže.

Šta hitno uraditi

Kalajdžisalihović je istakao da je prvi korak administrativni: utvrditi ko je nadležan, poslati inspekciju i spriječiti dalje odlaganje, a zatim osigurati novac da se otpad što prije ukloni.

"Jer sve to potencijalno znači neko zagađenje za sam akvifer (vodonosni sloj)", upozorio je.

Aladžuz je pozvao resorno ministarstvo da hitno sazove koordinaciono tijelo s Agencijom za vodno područje rijeke Save, kantonalnim institucijama koje se bave zaštitom voda, Institutom za hidrotehniku i Katedrom za hidrologiju Građevinskog fakulteta UNSA.

Cilj bi, kako je istakao, bio ukazati na hitnost zaštite Sarajevskog polja, odrediti kojim pravcem zaštita treba ići, otkloniti sumnje u elaborat urađen po važećim propisima i usaglasiti struku.

Kako je ocijenio, u javnosti se o ovoj temi izjašnjavaju i ljudi koji nemaju stručne veze s hidrologijom niti su radili projekte vodozaštite, što, prema njegovom mišljenju, loše utječe na struku i na stanovništvo.

Nema zamjene za Sarajevsko polje

Sarajevsko polje je, prema Aladžuzovoj ocjeni, najznačajnije izvorište, koje snabdijeva više od polovine stanovnika grada. Tačan podatak, kazao je, ima ViK.

Alternativni izvori kojima Sarajevo raspolaže nisu dovoljni jer je hidrološki pritisak evidentiran i u Sarajevskom polju i na drugim izvorištima. Zato smatra da treba što prije krenuti u nova istraživanja dopunskih izvora i razmotriti branu na Crnoj rijeci kao dopunski rezervoar, kako bi se smanjile redukcije.