Iz ovako komplikovane podjele nadležnosti proizilazi većina problema u zdravstvu. Kreiranjem jedinstvenog sistema na nivou države, smatraju u Centrima civilnih inicijativa, bila bi riješena većina problema, a naročito onih koji imaju veze sa zloupotrebom i korupcijom.
Podatak da se javno zdravstvo skoro u punom iznosu finansira doprinosima zaposlenih je značajan i sa stanovišta nepostojanja društvene akcije da se riješe nagomilani problemi u ovoj oblasti. Naime, veliki broj osoba ima utisak da je javno zdravstvo nešto što država osigurava građanima te da se situacija može promijeniti samo uz njen blagoslov.
Međutim, odgovornost za stanje u javnom zdravstvu je na građanima koliko i na državi, jer se dijelom njihovih plata u najvećoj mjeri plaća (ne)efikasnost ovog sektora društva.
Mnogo je novca u igri, šteta je ne uzeti dio za sebe
Korupcija u zdravstvu je prisutna u mnogim zemljama, dok u zemljama u razvoju i zemljama u tranziciji, kakva je BiH, predstavlja izuzetan problem zbog oskudnosti resursa samog javnog sektora koji ujedno i dominira u pružanju zdravstvenih usluga. S obzirom na količinu sredstava koja se troše u ovom sektoru (i njegovu veličinu) ne iznenađuje ni pojava raznih vidova korupcije: od davanja mita za dobijanje osnovnih usluga, do korupcije u javnim nabavkama prilikom izgradnje i rekonstrukcije objekata te nabavke robe i usluga (lijekova, uređaja, materijala...).
S obzirom na to da javni sektor dominira u pružanju zdravstvenih usluga u oba entiteta i Brčko Distriktu, prema analizama Centara civilnih inicijativa, korupcija se pojavljuje uslijed neelastične potražnje za uslugama, diskrecije u odlučivanju prilikom pružanja usluga, nezadovoljstva zaposlenih postojećim nivoom ličnih primanja, neefikasnosti koja proističe iz manje produktivnosti zbog nedostatka konkurencije te nedostatka adekvatnog monitoringa performansi postojećeg sistema zdravstvene zaštite.
Smatra se da pojava korupcije u zdravstvu dovodi do smanjenja raspoloživih sredstava neophodnih za adekvatno funkcionisanje ovog sektora, da negativno utječe na kvalitet i raspoloživost zdravstvenih usluga, smanjuje obim pruženih usluga te povećava troškove samih usluga.
Ljekari kao menadžeri
Korupcija u sektoru zdravstva je neminovna u odsustvu osnovnih principa dobre uprave. Kako sama dobra uprava zahtijeva odgovarajuće politike u cilju njene promocije, veoma je bitno da institucije zdravstva imaju menadžement koji će biti u potpunosti posvećen i implementirati principe dobre uprave.
Dugo se u javnosti diskutovalo o potrebi razdvajanja funkcije direktora zdravstvenih ustanova od profesionalnih funkcija u zdravstvu. Međutim, i dalje su na najvažnijim upravljačkim funkcijama prisutni zdravstveni radnici (ljekari) koji, s obzirom na svoju obrazovnu pozadinu, ne posjeduju neka od značajnih znanja za upravljanje javnim ustanovama. Ovdje se ne radi o tome da pojedini zdravstveni radnici nisu dobri menadžeri, već o činjenici da većina njih nije u stanju u potpunosti se posvetiti upravljanju zdravstvenim ustanovama pored obaveza u svojoj profesiji.
Kao o posebnom segmentu svakog sistema dobre uprave može se govoriti i o učešću korisnika usluga u dizajniranju rješenja unapređenja rada. U cilju poboljšanja sistema, smatraju u CCI-u, vrlo je značajno kreirati mehanizme učešća građana i njihovih predstavnika, kao i korisnika usluga u unapređenju sistema javnog zdravstva kroz pojačano učešće.
"Male plate" kao uzrok korupcije?
Analize Centara civilnih inicijativa, ali i drugih nevladinih organizacija, pokazale su da su jedan od glavnih razloga za korupciju u javnom zdravstvu, male plate uposlenih. Međutim, studije ovog fenomena širom svijeta ukazuju na to da, usljed nepostojanja sistema kontrole i praćenja korupcije te adekvatne mogućnosti kažnjavanja onih koji su uključeni u korupciju, povećanje plata u ovom sektoru ne dovodi do smanjenja korupcije.
Ovakvo stanovište potvrđuju i posljednje studije percepcije korupcije građana u BiH, sprovedene nakon posljednjih povećanja plata u zdravstvenom sektoru. I dalje je sektor zdravstva okarakterisan kao jedan od najkorumpiranijih u društvu i pored toga što zaposleni u njemu imaju pristojna primanja u odnosu na ostale sektore i djelatnosti.
Naime, korupcija je fenomen koji se pojavljuje kao racionalno ponašanje pojedinca u slučajevima kada je mogućnost njene detekcije mala, kada su koristi od nje za obje strane velike te kada su sankcije za ovakvo ponašanje beznačajne. Ona nije nešto što zavisi samo od plate, već stvar postojanja mogućnosti njene pojave u nedostatku adekvatnih sistema kontrole i sankcija.
Računar, šta je to?!
Iako je evidentno da se u Bosni i Hercegovini sve više stvari radi jednako kao i u razvijenim zemljama, uz aktivnu ulogu tehnologije, ipak se ne može reći da su tehnološke mogućnosti dovoljno iskorištene u zdravstvenom sektoru. U svijetu se sve više okreću upotrebi tehnologije u zdravstvu i to ne samo u vezi sa pružanjem zdravstvenih usluga, već i u vezi sa upravljanjem bolnica, njihovih nabavki, kao i čitavog finansijskog upravljanja ovim ustanovama.
Tako se, naprimjer, u Hrvatskoj provodi projekt ''e-Zdravlje'' koji nastoji digitalizovati sve aspekte pružanja usluga u zdravstvu, u cilju adekvatnog praćenja njegovih rezultata. Ovdje se, pored kartona pacijenata, u kojemu se nalaze sve informacije o njemu i korištenim uslugama, digitalizuju i svi ostali aspekti kao što su izdati ljekovi, izdate uputnice i, naravno, naplaćene participacije kao vid kontrole. Kao jedna od najvažnijih praksi navodi se i poboljšanje transparentnosti i odgovornosti kroz javno dostupne registre o cijeni i nabavkama lijekova.
Lični interesi ispred nabavke medicinske opreme
Jedna od značajnih stavki koja utječe na korupciju u zdravstvu vezana je za postojanje određenih donatorskih (i kreditnih) projekata, u okviru kojih se korupcija pojavljuje kao mogućnost za ostvarivanje projektnih ciljeva. Naime, s obzirom na nemogućnost adekvatne kontrole donatora ili određenih projekata (npr. smještenih u ministarstvima zdravlja), ali i njihove potrebe da u kratkom roku potroše veliku količinu sredstava, korupcija se pojavljuje kao način da sve prođe u skladu sa planiranim. Ono do čega ovakva praksa vrlo često dovodi odnosi se na nabavku nepotrebnih uređaja, lijekova ili materijala te rasipanje skromnih resursa u ovom sektoru.
Javne nabavke u zdravstvu predstavljaju vjerovatno jedan od najvećih izvora korupcije. Naime, činjenica je da ne postoje javno dostupni registri o količini izvršenih javnih nabavki u sektoru zdravstva, iako one predstavljaju drugi najveći izdatak nakon plata za zaposlene. Prema istraživanju nevladine organizacije "Tender" u okviru javnih nabavki se godišnje zbog korupcije u privatne džepove odlije više od 400 miliona KM.
Jedan od najvažnijih izvora korupcije odnosi se na tzv. institut konkurentskog zahtjeva u okviru Zakona, gdje se sve nabavke u vrijednosti do 30.000 KM mogu realizovati nakon dostavljene tri ponude dobavljača. Kako se vrlo često ide na ciljanog dobavljača (koji je u obavezi da nađe još dva ''nepovoljnija'' da bi prošao na tenderu), korupcija je samo prateći čin interesnog odnosa osoba koje administriraju javne nabavke i dobavljača.
Drugi vid zloupotrebe se pojavljuje prilikom kreiranja tenderske dokumentacije koja svojom sadržinom odudara od propisane zakonske forme, ali koja je u potpunosti u skladu sa mogućnostima određenog dobavljača. Ovdje se najčešće javlja praksa zahtijevanja određenih standarda koji nisu neophodni (npr. ISO standardi), potreba da dobavljač dokaže da ima propisane kapacitete u vidu broja zaposlenih ili broja vozila, propisivanje određene vrste robe bez obzira na raspoložive komplemente koji ispunjavaju standarde i slično.
Također je evidentna i praksa naplate tenderske dokumentacije više od zakonom propisane cijene, koja je uglavnom namijenjena za pokrivanje troškova njene pripreme. Ovime se u startu daje signal pojedinim firmama da ne učestvuju na tenderima, jer su troškovi učešća preveliki, naročito ako se zna da postoji preferencijalni odnos prema pojedinim dobavljačima.
Za potpunu eliminaciju korupcije u zdravstvu, u CCI-u smatraju da je neophodno stvaranje sistema u kojem će svi postupci (od dolaska pacijenta, prve registracije, obavljenog pregleda, dijagnoze, propisanog liječenja i lijekova te daljih uputa) biti pažljivo registovani uz istovremene ''edukativne kampanje'' za podizanje povjerenja i dobrih primjera u liječničkoj profesiji. Također je neophodno da građani (ali i njihovi prestavnici) imaju veću ulogu u kontroli rada zdravstvenih ustanova, s obzirom na to da 95 posto svih prihoda zdravstvenog sektora dolazi od doprinosa zaposlenih.
Nedavno je i na društevnoj mreži Facebook formirana grupa podrške građanima koji su imali neugodna iskustva sa medicinskim osobljem, ili su na svojoj koži osjetili korupciju u zdravstvu "Dijagnoza zdravstva", gdje svi mogu javno podijeliti svoje impresije, kritike i pohvale koje su stekli prilikom interakcije sa medicinskim osobljem bilo gdje u Bosni i Hercegovini.
