Šta u vrijeme korone građanima Mostara nedostaje iz normalnog života

Sloboda u pravom smislu riječi, druženje s prijateljima, ispijanje kafe na terasi omiljenog kafića, posjet frizerskom salonu, odlazak kozmetičarki, šopingiranje, izlazak bez zaštitne maske i rukavica, prilika za na šminkat se, samo su neke od aktivnosti koje Mostarcima i Mostarkama nedostaju iz normalnog života.

Tridesetogodišnja Tihana koju smo sreli u blizini gradske tržnice kaže kako joj fali sve što je vezano za normalan život u nekoj civilizaciji.

''Ne samo da mi fali izlazak s društvom i ispijanje kafe, fali mi sve što se veže za normalan život u nekoj civiliziranoj sredini. Institucije su nam blokirane, fali mi da mogu otići liječniku zbog preventivnih pregleda koji nemaju veze sa koronavirusom, pregledati zube, otići na frizuru, i izaći bez zaštitne maske i rukavica'', kaže Tihana.

Admira Šuta kaže kako je sloboda u pravom smislu riječi ono što fali svim građanima Mostara.

''Imam dvoje djece kući. Sreća živimo u predgrađu, pa koliko toliko izađu u dvorište, ali uvijek pitaju kad će u kupovinu, kad će u kino, kad će u šetnju, i umorna sam više im objašnjavati da se nigdje ne može'' , kaže nam Admira.

Dodaje kako sanja dan kad će svoju djecu uzeti za ruke i s njima šetati bez straha i bojazni. Šetnju sanja i Suad Gološ koji kako nam kazuje zbog restriktivnih mjera svoju unuku nije vidio mjesec dana kako treba iako žive u istom gradu.

''Jedva čekam dan kad ću uzeti svoju unuku za ruku i šetat njom dok se ne umorimo. Mjesec dana nisam unuku vidio da valja'', požalio nam se Suad. On ističe da poštuje sve propisane mjere zaštite od koronavirusa, ali priznaje da ih sve teže podnosi.

Nakon mjesec dana neizdrživo je postalo i dvadestdvogodišnjoj Sandri, kojoj kako kaže fali puno toga što podrazumijeva normalan život.

''Fali mi društvo, ispijanje kafe na Rondou, odlazak na fakultet, zagrljaji s prijateljicama, posjet frizeru i kozmetičarki...'', nabroja mlada Mostarka.
Kaže kako sanja trenutak kad će se srediti i našminkati te bez zaštitne maske i rukavica sa svojim prijateljicama izaći na kavi i družit se bez razmišljanja o mogućoj zarazi.

Zdravka Martinović kaže kako najteže podnosi činjenicu da joj zbog cjelokupne situacije nisu mogla doći djeca iz Njemačke i Švedske, kako su planirali.

''Meni ništa ne fali osim moje djece i jedino što želim i sanjam jeste trenutak kad će se sve smiriti da mi mogu doći'', kazala nam je Zdravka.

Konačan kraj borbe protiv koronavirusa je ono što sanjaju brojni građani kako bi se vratili normalnom životu, ne samo u Mostaru nego i čitavoj državi, ali i širom svijeta.