SSP je nova, treća generacija evropskih sporazuma ponuđena isključivo zemljama zapadnog Balkana u sklopu Procesa stabilizacije i pridruživanja.
Sporazum se potpisuje na neodređeno vrijeme s ciljem doprinosa ekonomskoj i političkoj stabilnosti Bosne i Hercegovine.
Države koje su postale članice petim proširenjem Evropske unije potpisale su Sporazume o pridruživanju (tzv. evropske sporazume). Osnovna razlika između ova dva sporazuma je u sadržaju "evolutivne klauzule" u SSP-u i naglašavanju regionalne saradnje na zapadnom Balkanu.
Bosna i Hercegovina će sklapanjem Sporazuma, zahvaljujući "evolutivnoj klauzuli", potvrditi status zemlje potencijalnog kandidata.
To je mnogo više nego što su zemlje potpisnice Evropskog sporazuma dobile u pogledu daljnjeg pridruživanja EU.
Druga razlika se ogleda u regionalnoj saradnji, gdje se zemlja potpisnica obavezuje da će potpisati bilateralne sporazume sa zemljama Procesa stabilizacije i pridruživanja i zemljama kandidatima.
Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju je "mještovitog" karaktera, što znači da su za područja saradnje dijelom odgovorne zemlje članice, a dijelom Evropska unija.
SSP na odgovarajući način uređuje odnose Bosne i Hercegovine s Evropskom unijom u sva tri stupa Unije (Evropska zajednica, ekonomske politike i zajedničko tržište, zatim zajednička vanjska i sigurnosna politika, te pravosuđe i unutarnji poslovi).
Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sastoji se od 10 poglavlja. To su opća načela, politički dijalog, regionalna saradnja, slobodno kretanje roba, kretanje radnika, poslovni planovi, pružanje usluga, kapital, zatim usklađivanje prava, provedba prava i pravila tržišnog natjecanja, pravosuđe i unutrašnji poslovi, oblici saradnje, finansijska saradnja, te na kraju institucionalne, opće i završne odredbe.
Po značaju odredaba koje se bave pitanjem trgovine mnogi smatraju SSP i trgovinskim sporazumom.
Tokom tehničkih rundi pregovora najviše vremena i napora je uloženo upravo u trgovinske odredbe i liste proizvoda za koje će Bosna i Hercegovina postepeno, u periodu od šest godina, davati carinske ustupke do potpune liberalizacije s tržištem Evropske unije.
Bosna i Hercegovina uživa u jednostranim trgovinskim povlasticama od 1997. godine, kada je Evropska unija liberalizirala svoje tržište za proizvode iz BiH. Naravno, uz određena ograničenja na pojedine grupe proizvoda na kojem EU insistira da zadrži kvote.
Potpisivanjem Sporazuma Bosna i Hercegovina počinje da otvara svoje tržište, odnosno da smanjuje i ukida carine na dogovorene grupe proizvoda. Prije svega, ukidanje carina u najbržem vremenskom roku je predviđeno za sirovine iz Evropske unije za kojim postoji potreba u Bosni i Hercegovini i drugim proizvodima gdje BiH nema mogućnost daljneg razvoja.
Najveći stupanj zaštite će zadržati određeni poljoprivredni proizvodi, a neki će čak biti zaštićeni i nakon isteka prijelaznog perioda od šest godina.
S obzirom na to da je Sporazum mješovitog karaktera, da bi stupio na snagu u potpunosti mora biti potvrđen (ratificiran) u svim parlamentima zemalja članica, Evropskom parlamentu i Parlamentu BiH.
Potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Bosna i Hercegovina će stupiti u prvi ugovorni odnos s Evropskom unijom. Zadatak BiH je da provede dogovorene odredbe iz Sporazuma i da nastavi sa svojim aktivnostima u ispunjavanju kriterija za punopravno članstvo.
Nakon potpisivanja Sporazuma, naredni korak je stjecanje statusa zemlje kandidata za članstvo u Evropskoj uniji.
Lepa Brena u dobrom raspoloženju stigla u Sarajevo kako bi obavila probe za spektakl u Zetri
