Srbi koji su napustili Srebrenicu još uvijek imaju pravo glasa
Srebrenica je 2008. godine bila izuzetak u Izbornom zakonu BiH ali je i tada kao i danas 2012. godine manipulacijom biračkim spiskovima omogućeno velikom broju srpskih izbjeglica da ostvare svoje biračko pravo u Srebrenici, iako već duže vrijeme imaju prebivalište izvan Srebrenice ili Bosne i Hercegovine.
Veliki broj Srba iz raznih dijelova BiH se nakon pada Srebrenice naselio na područje opštine i to u kuće ubijenih i raseljenih Bošnjaka, ali i kolektivne izbjegličke centre odnosno montažne-kamp kućice. Unatoč tome što su svi kolektivni centri zatvoreni već 2004. godine imena tih ljudi se još uvijek nalaze na centralnom biračkom spisku i mještanima nesrpske nacionalnosti su poznate izborne prevare lokalnih srpskih političara na osnovu zloupotrebe ličnih dokumenata izbjeglica koje su napustile područje opštine Srebrenica.
Prema riječima jednog od povratnika i potpredsjednika mjesne zajednice Skelani u opštini Srebrenica Muje Salihovića, predsjednik lokalnog SNSD-a, Radomir Pavlović je lične dokumente izbjeglica na prethodnim izborima dijelio članovima stranke koji su redom glasali umjesto ljudi koji više nikad ne planiraju boraviti u Srebrenici. “Pavlović je lične karte Srba koji su odavno napustili Srebrenicu, na prethodnim izborima, naočigled građana dijelio u dvorištu osnovne škole u Skelanima, gdje je bilo biračko mjesto” rekao je Salihović.
Glasačima čijim se ličnim podacima manipuliralo se još uvijek nalaze na biračkim spiskovima iako su odavno, zajedno sa montažnim kućama napustili prostor Srebrenice. Kolektivni izbjeglički centri na području opštine Srebrenica od 1995. godine do njihovog zatvaranja nalazili su se u mjestima “Dugo polje”, “Gornji Potočari”, “Gostilj”, kamp “Dobrak”, kamp “Liješće”, OŠ “Kosta Todorović” odnosno područna škola u Crvici, „Budak“, hotel “Domavia” i “Vidikovac”. Danas su sva ta mjesta pusta, a kućice za smještaj izbjeglica su zajedno sa njihovim stanarima izmještene izvan Srebrenice.
Odjeljenje za prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove je 26. jula 2012. godine na zahtjev građanske inicijative “Glasaću za Srebrenicu” izdalo uvjerenje da “na prostoru opštine Srebrenica ne postoje centri namjenjeni za kolektivno stanovanje”. Abdurahman Omić, stručni savjetnik za povratak u Opštini Srebrenica, potvrdio je istinitost ovih navoda i dodao da je i posljednja montažna kuća iz izbjegličkog kampa u mjestu “Vidikovac” izmještena krajem 2011. godine dok je “velika većina montažnih kućica prije nekoliko godina pod pokroviteljstvom Vlade RS, izmještena zajedno sa izbjeglicama, van područja opštine Srebrenica”.
Vahidin Hadžić, jedan od povratnika u srebreničko naselje Budak izjavio je da već sedam godina ne postoji izbjegličko naselje u blizini njegove kuće. U neposrednoj blizini njegove kuće nekad je bilo smješteno oko 20 montažnih kučica naseljenih srpskim izbjeglicama iz raznih dijelova BiH koje su u međuvremenu izmještene. Prema Hadžićevim tvrdnjama oni su samo kratko boravili na području Srebrenice nakon čega su se iselili u Republiku Srbiju.
Šehida Abdurahmanović, povratnica ispred čije kuće se nalazio dio izbjegličkog kampa ”Dugo Polje” navela je da na njenom imanju i imanju njenih komšija do prije 5 godina bilo 35 do 40 kuća. Ona je dodala da je “žalosno i jadno to što entitetske vlasti i CIK ne provjeravaju izborne spiskove Srba koji su još uvijek prijavljeni na adresama u izbjegličkom naselju koje ne postoji, a provjeravaju se isključivo i samo kuče Bošnjake koji svojom prijavom prebivališta žele spriječiti negiranje i manipulaciju žrtvama genocida”.
Nikola Simić, bivši uposlenik Ministarstva za raseljena lica RS u Bratuncu i Srebrenici, navodeći da je nakon 2004. godine i odlaska izbjeglica sa područja Srebrenicia ugašen Komesarijat za izbjeglice u kojem je radio rekao je: „U jednom periodu, odmah nakon dolaska izbjeglica 1997. godine, bilo je oko 2100 raseljenih lica koja su živjela u izbjegličkom smještaju. Određen broj tih ljudi se tada smjestio i po bošnjačkim kućama. Najveći dio izbjeglica koji su živjeli u kampovima je iz Srebrenice otišao 2004. godine kada im je tadašnji načelnik Malkić dozvolio da sa sobom ponesu kamp kućice u kojima su živjeli. Veči dio Srpskih izbjeglica je tada otišao u Bijelinu, Zvornik, nešto u Gradišku i Prijedor dok su neki u to vrijeme odlučili da napuste RS i odsele u Srbiju“.
Abdurahman Malkić, bivši načelnik Srebrenice izjavio je da su svi montažni objekti sa privatnih posjeda, na osnovu odluke načelnika iz 2004. godine uklonjeni i premješteni na druge lokacije gdje su korisnici objekata našli adekvatan prostor.
"Tadašnja odluka je glasila da ukoliko izbjeglo lice samo ne izmjesti montažni objekt u roku od 30 - 45 dana, bit će iseljen iz istog. Kao načelnik izbjeglicama sam dopustio da kamp kućice odvezu sa sobom. Većina izbjeglica je tada otišla na prostor Bijeline i Zvornika“ rekao je Malkić.
"Nažalost značajan broj tih srpskih izbjeglica ostao je na izbornim spiskovima i vodi se tu iako već duže vrijeme ne žive u Srebrenici. Mi smo, dok sam ja obavljao dužnost načelnika, dopisima opštine MUP-u RS, CIPS-u i CIK-u, upozoravali na te propuste. Tada smo ukazivali na značajan broj građana koji se vode da žive u Potočarima, a nisu više na tim adresama", izjavio je Malkić i dodao: "naravno nikada nismo mogli kvalitetno provesti taj proces. MUP i tadašnji CIPS, odnosno sadašnja IDEEA nije imala razumijevanja za naše inicijative i pozive na provođenje zakona“ .
Građanska inicijativa “Glasaću za Srebrenicu” je uočila ogromnu razliku između stvarnog broja žitelja i broja registrovanih birača na privremenom biračkom spisku za Opštinu Srebrenica te, uputila žalbu CIK-u. CIK, na čelu sa Brankom Petrićem je odbio ovu žalbu i zahtjev za reviziju sa nalogom da se CIK-u, u zakonskom roku od 24 sata, dostave “imena birača koji su bili privremeno smješteni u izbjegličkim centrima u Srebrenicu, a koji su napustili Srebrenicu, kao i dokaze da se ovi birači nalaze na biračkom spisku u Srebrenici”. Centralna izborna komisija je ovim činom zapravo zatražila od koalicije nevladinih udruženja da urade posao države i umjesto CIK-a i MUP-a RS, koji su zakonom obavezni da to urade, revidira izborni spisak građana.
Iz građanske inicijative “Glasaću za Srebrenicu” nakon ovih skandaloznih odluka CIK-a poručuju: “Mi u građanskoj inicijativi znamo da Branko Petrić nije plaćen da obavlja svoj posao nego da ispunjava želje SNSD-a i Milorada Dodika. Podsjećamo vas da je u roku od 24 sata Branko Petrić predložio, a ostali članovi Izborne komisije listom pristali na izdavanje instrukcije za reviziju izbornih spiskova koja je MUP-u RS poslužila kao zeleno svjetlo za policijski pritisak i progon naših aktivista i građane nesrpske nacionalnosti u Srebrenici”.
“Mi ćemo nastaviti da poduzimamo sve pravne korake koji su potrebni da bi se stalo u kraj SNSD-ovoj dugogodišnjoj izbornoj prevari u Srebrenici, jer smo mi jedina prepreka planiranoj masovnoj krađi na izborima u Srebrenici koju su pojedini članovi CIK-a očigledno spremni aminovati” poručili su iz Inicijative napominjuči i “ostale članove CIK-a i to Stjepana Mikića, Tihomira Vujičića, Mila Kudića, Suada Arnautovića, Vedrana Hadžovića i Irenu Hadžiabdić da su odgovorni građanima i zakonima BiH, a ne političkim režimima koji danas jesu, sutra nisu.“
Inicijativa "Glasaću za Srebrenicu“ je ukazavši na nedostatak provedbe zakona od strane CIK-a i MUP-a RS u Srebrenici i revizije spiskova Srba koji već preko pet godina, ne žive na području opštine otvorila pandorinu kutiju izbornih prevara u manjem bh. entitetu. Ukoliko je slučaj nedostatka revizije spiskova i ličnih dokumenata izbjeglica koji već duže vremena borave u susjednoj Srbiji ili su se pak vratili na prijeratna mjesta prebivališta – iako su u toku svog boravka pribavile paralelnu dokumentaciju u Srebrenici – pravilo a ne izuzetak, to predstavlja ozbiljan državni problem. Nedostatak revizije spiskova i ličnih dokumenata srpskih izbjeglica koje su bile smještene na području istočne Bosne, a nakon toga napustile BiH ili se vratile u prijeratna mjesta prebivališta, ukoliko se ustanovi kao takav; je propust zbog kojeg neko u ovoj zemlji, prije svega misleći na čelnike nadležnih institucija, mora odgovarati pred zakonom.
Đurbuzović: Dogovorili smo se da obradujemo navijače, cilj je izvući Želju iz ove krize
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
