Ljubav i toplina
739

SOS majka 16 godina: Edina Karup je odgojila 24 djece, trenutno ima četiri djevojčice i jednu bebu

Piše: M. N.
Foto: D. S./Klix.ba
SOS selo u Sarajevu (Foto: Davorin Sekulić/Klix.ba)
Gubitak ili odvajanje od roditelja uvijek predstavljaju traumu za dijete jer tu pažnju i ljubav, kažu, niko ne može zamijeniti. Ipak, projekt SOS selo koji postoji i u BiH od 1994. godine, je nešto što najbliže toplini doma, nudi porodicu i SOS majku koja brine o djeci kao o svojoj rođenoj.

Sarajevsko SOS selo nalazi se na Mojmilu i uopće se ne razlikuje od drugih naselja. Kuće su poredane jedna do druge, ispred se suši veš, a okolo se nalaze dječije igračke. Nikakve ograde ih ne dijele i ne izdvajaju od drugih, jer oni žele biti dio zajednice, kao što i jesu.

Ispunjena i sretna s djecom

Ekipa portala Klix.ba posjetila je porodicu SOS majke Edine Karup koja tu živi već 16 godina. Tokom ovih godina brinula je i još brine o 24 djece. Ističe kako su oni njen ponos i da je poziv majke ono što je ispunjava i čini sretnom. Trenutno odgaja petero djece, od kojih je jedan dječak od 17 mjeseci.

"U prirodi svake žene je da postane majka. U tom periodu, kada sam najviše razmišljala o majčinstvu, vidjela sam oglas SOS Kinderdorf koji je glasio otprilike 'Da li želite da pružite nekome toplinu i ljubav, da pružite topli dom' i pomislila sam kako sam upravo ja za ovaj posao. Tada sam imala drugi posao i propustila sam prvi oglas, ali sam se na drugi javila jer sam osjetila da bi me to ispunilo. Primili su me i osjećam se sretno i zadovoljno", kazala je Karup.

Dok su se dva jela krčkala na šporetu, djevojčice su zadovoljno crtale, a beba je spavala. Sve izgleda kao i kod svake porodice, a pri samom ulasku u kuću se osjećaju toplina doma i majčinska pažnja. Karup kaže kako se navikla da uvijek ima mnogo djece i kako ne zna da li bi se mogla navići na manji broj jer ne bi znala šta da radi s viškom slobodnog vremena.

"Moj dan zavisi od uzrasta djece. Kad su tu veća djeca onda mi pomažu u kućnim poslovima, jer moja uloga je da ih pripremim za život. Nažalost, ta djeca rano moraju osjetiti surovost života za razliku od drugih i moraju biti spremni za samostalan život - znati napraviti jednostavna jela, brinuti se o garderobi, raspolagati novcem itd. Sada sve usklađujemo s bebom, a imamo i pomoć SOS tete 12 sati sedmično", kazala je Karup.

Podrška i nakon odlaska iz kuće

Djevojčice su s majkom napravile i kolač, a Karup ističe kako vole jesti slatko. Trudi se da im kuha ono što najviše vole, ali i da uvede nova jela koja su zdrava. Posebnu čar imaju jela koja pripremaju tokom praznika.

"Praznike proslavljamo kao i sve porodice, a najviše pažnje posvećujemo Novoj godini, jer je tada dvostruko slavlje s obzirom na to da počinje zimski raspust. Ranije sam većinom imala malu djecu pa mi je kretanje ograničeno, sada već bolje funkcionišemo. Drugi praznik koji nam je bitan je Bajram i posebno se pripremamo za njega", kazala je.

Bitno je istaći da SOS sela i SOS majke podržavaju svoju djecu i nakon što odu iz kuće, odnosno na njihovom putu do osamostaljenja. Osim što im pružaju finansijsku pomoć, majke redovno razgovaraju s njima, čuju se telefonom, viđaju, povjeravaju im se i sve ono što bi svako dijete radilo s biološkim roditeljima.

"Mogu se pohvaliti da su sva moja djeca uspješna. Imam dvije studentice, jedna završava master, a druga diplomski. Tu su i sva ostala djeca koja su završila školu i samostalna su. Redovno zovu, dolaze i pomažu. Uvijek sam ima govorila da me imaju onoliko koliko žele i koliko im trebam. Veoma sam ponosna na sve njih i mislim da sam uspjela izvući optimum iz svakog djeteta", kazala je.

Djecu svi prihvatili kao članove porodice

Bitno je istaći da je njena biološka porodica podržava od prvog dana, a djecu smatraju članovima porodice. Redovno posjećuju jedni druge, a dok su joj roditelji bili živi razvili su posebnu emotivnu vezu s unučadima.

"Moji roditelji su ratna siročad i babo je uvijek govorio 'nemoj ih bona ružiti', dok je mama uvijek ostavljala jednoj od njih kinder jaje skriveno kada dođe", prisjetila se.

Brojni programi za pomoć djeci

Saradnica u odjelu za fundrising i odnose s javnošću Lamija Turčalo kazala je kako trenutno u Sarajevu i Gračanici imaju 28 porodica, a da brinu ukupno o 279 djece - kroz porodice ili podrške tokom studija i ostvarivanja samostalnog života.

"Formalno smo tu do dok se ne osamostale, ali je emotivna veza doživotna. Imamo i program jačanja porodica. Riječ je o prevenciji da osiguramo da djeca iz porodica koje su prepoznate kao porodice pred rizikom (postoji mogućnost da djeca od njih budu razdvojena), ostanu sa svojim biološkim roditeljima i u tom programu imamo više od 700 djece. Imamo i program za mlade u Sarajevu i Tuzli, čiji je cilj jačanje kompeticija mladih ljudi da budu što konkurentniji na tržištu rada", kazala je Turčalo.

Pomoć zajednice

Ističe kako ništa ne bi mogli ostvariti bez podrške zajednice koja je ogromna. Domaće kompanije pomažu rad SOS dječijih sela kroz društveno odgovorno poslovanje, a imaju i veliki broj donatora.

"Najpopularnije je kumstvo. To je kontinuirana podrška koja podrazumijeva uplatu određenog iznos koji je toj osobi prihvatljiv tokom cijele godine. Od visine iznosa bitnije je srce i odluka da budu uz SOS porodice. Svaki iznos je dobrodošao jer taj novac služi porodicama za svakodnevne potrebe. Tu su i donacije u robi", rekla je.

Ističe kako žele biti dio zajednice i mole da tako budu i prihvaćeni, pogotovo djeca koja žive u SOS selu.

"Nemamo ograde koje nas odvajaju, djeca idu u normalne škole s drugom itd. Želimo biti dio zajednice, ali ujedno nam je potrebna i njihova podrška kako bismo osigurali sretno djetinjstvo svoj našoj djeci", poručila je Turčalo.

O tome koje dijete će imati tu sreću da dođe i živi u SOS selu, ima porodicu i ljubav SOS majke odlučuju centri za socijalni rad. Bitno je istaći da svi na kraju budu uspješni mladi ljudi koji grade svoje karijere i formiraju vlastite porodice, ali nikada ne zaboravljaju svoju matičnu porodicu i SOS majku koja im je pružila dom.