Socijalne zgrade u Otesu u veoma lošem stanju: Uništeni haustori, tone smeća i smrad
Cilj ovih objekata bio je pružiti dom borcima, osobama s invaliditetom, civilnim žrtvama rata, izbjeglicama i raseljenim osobama te osobama koje su u stanju socijalne potrebe i nemaju riješeno stambeno pitanje. U 164 stana u ulici Trg oteškog bataljona većinom i žive pripadnici ovih kategorija.
Žalbe nisu prihvaćene
No, posljednjih nekoliko godina stanari koji su stari, nemoćni, slijepi ili invalidi suočavaju se s terorom. U razgovoru s bračnim parom koji je potpisao ugovor na 30 godina, a tu živi već 14, sazanjemo kako svakodnevno imaju problem sa pripadnicima romske populacije, narkomanima i opasnim ljudima koji uništavaju zgrade i okolinu te neprimjerenim ponašanjem narušavaju kućni red i mir. Osim toga, zbog smeća se širi smrad.
"Kada smo potpisivali ugovore kazali su da se moramo ponašati u skladu s pravilima jer u suprotnom ćemo biti izbačeni iz stana. Mi živimo od 320 KM penzije i uredno izmirujemo režije, dok drugi koji ovdje žive imaju hiljade maraka dugova. Komšije romske populacije su živjele po Evropi pa se vratile i opet odlaze, a ovdje im ostaju djeca. Dovlače razno smeće pod prozore nama svima, prodaju što mogu, što ne mogu ostave. Nakotili su nam se žohari i pacovi do sedmog sprata. To je užas", kaže nam stanarka koja zbog straha nije željela da joj identitet bude objavljen.
Kaže da su se ona i komšije, koji su također teški invalidi, žalili nekoliko puta koordinatoru koji je zadužen za upravljanje zgradama, mjesnoj zajednici, socijalnom radu i policiji, ali da im niko ne želi pomoći. Svaki put kada bi se požalila na nekog komšiju dolazili bi joj na vrata, a jednom prilikom su ih i devastirali pa ih sada jedva zatvara.
"Pokvare lift svako malo, sandučići i svjetla su uništeni, a u šupe ne možemo jer su zatrpali podrume stvarima i smećem. Bilo je super kada smo se doselili, a danas zgrada ne izgleda kao da je stara 14-15 godina. Okolo je bilo tone smeća pa smo mi stanari koji redovno izmirujemo obaveze sakupili po 3 KM da nam očiste. Ko go dođe kaže da živimo u džungli. Zagorčali su nam život", kaže ova stanarka s očima punih suza.
Među stanarima teški invalidi
Ona i njen suprug nemaju gdje. Taj stan je jedino što imaju. Ističe kako pojedine komšije voze skupocjene automobile i grade kuće na drugim zemljištima u Sarajevu, a ovdje žive na račun Kantona i prave smetljarnik od stambenih jedinica.
O ovim objektima ne trebamo mnogo govoriti. Dovoljno je obići mjesto. Smrad se širi čim izađete u prostor iza zgrade, a zelena površina je puna raznog smeća. Haustori su uništeni u pojedinim ulazima. Stanari invalidi mole vlasti Kantona Sarajevo da hitno nešto učine kako bi se njihova agonija riješila, jer ne mogu više živjeti u strahu.
"U stanove ulazi ko hoće i kako hoće. Izganjaju papire poslije i ne plaćaju ništa. Onda mi sakupljamo pare da popravimo lift zbog komšija koji su stopostotni invalidi i ne mogu bez kolica i sprava nigdje. Niko nas ne pita od čega živimo", kazala je.
Pokrenuta inicijativa bez rezultata
Problem objekata O-9 i O-10 spominjao je i poslanik u Skupštini KS Zvonko Marić na 9. sjednici koja je održana 2015. godine, kada je od nadležnih zatražio odgovor ko upravlja i ko u njima živi te kako riješiti problem stanara.
"S obzirom na to da sam uz jednog predstavnika iz Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljen osobe i izbjeglice, a na osnovu inicijative Skupštine Kantona Sarajevo, posjetio naselje u Otesu u kojem se nalaze stanovi nekoliko ministarstava naše Vlade, vidio sam da je stanje haotično. Tamo je crno-bijeli svijet jer imate ulaz u kojem se savršeno poštuje kućni red, a u drugom ulazu je totalna devastacija. Ponajviše porodica koje nasilnim putem ulaze u prazne stanove, a one su obično u tranzitu prema drugim državama. Pokrećem inicijativu da Vlada iznađe mehanizme i zaštiti imovinu od daljnje devastacije, također predlažem da se razmotri mogućnost kupovine tih zgrada jer smatram da bi došlo do racionalizacije i uštede od nekoliko stotina hiljada maraka, jer koliko znam Vlada na godišnjem nivou plaća u tim zgradama kiriju blizu milion KM. To je obaveza i dužnost jer će u suprotnom i ovaj projekt završiti s nesagledivim posljedicama i štetama za Vladu i Kanton uopće", stoji u inicijativi.
Ali, ovo nije urodilo plodom jer skoro dvije godine nakon situacija se nije promijenila i stanari imaju isti problem.
"Našu agoniju niko neće da riješi. Samo su nam poručili ako nam se ne sviđa da iselimo, a mi nemamo gdje", rekla nam je stanarka na odlasku.
