Najodgovorniji za tu zabrinjavajuću pojavu je, kako kažu, poremećaj arktičke oscilacije, odnosno redovitog ciklusa strujanja zraka preko Sjevernog Pola. Ciklus obično ima dvije faze koje se smjenjuju, ali od 1980. godine je praktično blokiran u jednoj od njih, zato što dominira nizak zračni pritisak. To za sobom povlači mnogo olujnija proljeća, koja su praćena toplijim ljetima. Proljetne oluje lome led, što također ubrzava njihovo topljenje.
Ove godine proljetne oluje su bile naročito silovite. Nažalost, i čovjek je dao doprinos tom procesu, odnosno stanjivanju ozonskog omotača iznad Arktika i pojačanom izbacivanju ugljičnog dioksida u atmosferu, što je također jedan od uzroka poremećaja strujanja zračnis masa iznad Sjevernog pola.
Povećano topljenje arktičke snežne kape utiče na tamošnju klimu. Ako se zna da led odbija 80% solarne energije, dok voda upija 80% te energije, jasno je da će se Arktički okean sve više zagrijavati, uporedo sa otapanjem polarnog snijega i leda.