Ocjenjuje da izborni rezultati "sami po sebi govore da većinsko glasačko tijelo ne želi promjene, pogotovo ne želi radikalno mijenjanje postojećeg stanja".
"Postavlja se pitanje zašto? Po mom sudu, jedan od razloga jest stalna i svjesna produkcija straha da može biti i gore od dosadašnjeg užasnog stanja u BiH", smatra Smajić.
Drugi razlog, po njegovom mišljenju, mogao bi biti u disciplini i lojalnosti glasačkog tijela triju vodećih političkih stranaka s jasno definiranim nacionalnim programima, "što također potvrđuje da je BiH duboko nacionalno-etnički utemeljena zemlja i da je veoma daleko od istinski građanskog i sekularnog društva".
"S takvim stanjem stvari u zemlji, s Dejtonskim ustavom po kojem BiH nema perspektivu institucionalno efikasne i samoodržive zemlje te s međunarodnim protektorom na vrhu piramide, BiH nema nikakve realne šanse da ikada postane članicom Evropske unije (EU)", stav je Smajića.
Ocjenjuje da će BiH imati istu sudbinu kao Turska u posljednjih 50 godina, odnosno da će "uvijek biti Zapadu zanimljiva, a nikada iskreno poželjna članica evropske porodice."
Smajić ističe, međutim, da političke stranke i stari/novi dužnosnici na čelu države, mogu ako žele, napraviti senzacionalne promjene.
"Snaga svih civilizacija dosad je bila u čovjeku, i svaku promjenu, revoluciju ili senzaciju izazvao je uglavnom pojedinac. Međutim, preokret nakon općih izbora u BiH nije izvjestan, bez obzira na ozbiljnije restrukturiranje političke scene na nivou države. Neznatni pomaci su mogući i oni će se desiti, ali oni neće biti dovoljni da se prevaziđe agonija kojom je ova zemlja ophrvana u posljednjih pet-šest godina", smatra Smajić.
Da bi se dogodile radikalnije promjene, mišljenja je, osim dobre volje koje do sada nije bilo, potrebno je prvo otkloniti glavnu konstruktivnu grešku u ustavnom uređenju BiH.
Privremeni Dejtonski mirovni sporazum, kaže, ima razarajuće dejstvo po državotvornost BiH, jer je sui generis "privremenu" državnu tvorevinu "utemeljio na principu entno-nacionalne i nacionalističke vlasti od najnižeg do najvišeg nivoa".
Drugi razlog ili uzrok svim reformskim blokadama u BiH, dodaje Smajić, leži upravo u međusobnoj suprotstavljenosti etnonacionalnih interesa vladajućih partija od kojih svaka ima svoju stranačku viziju države BiH.
"Treći razlog za nastavak bh. agonije i nakon izbora je upravo u tome što ne postoje istinski nove reformističke snage koje bi bile u stanju donijeti nove kohezione ideje koje su prihvatljive svim etnosima", istakao je Smajić.
Mišljenja je da nekoliko malih partija s mladim liderima, nemaju kadrovsku i finansijsku potenciju, razrađene izborne inžinjeringe i otvorenu i snažnu podršku EU i šire međunarodne zajednice.
"I upravo zato međunarodnu zajednicu, posebno EU, smatram četvrtim ključnim krivcem za stanje u BiH i agoniju koja će se nastaviti", kazao je Smajić i dodao da je razlog tome nepostojanje jedinstvenog stajališta u međunarodnim elitističkim krugovima u odnosu na BiH, nedostatak jedinstvene vizije o njenoj budućnosti, kao i činjenica da na današnjoj međunarodnoj pozornici nema lidera "koji bi se željeli prihvatiti tog vrućeg kestena, jer su svima preči neki drugi, izvanbalkanski prioriteti."
Po Smajićevim riječima, EU je, za sada, u iščekivanju prvih poteza pobjedničkih stranaka i njihovih lidera. Od svih zvaničnih stavova u Briselu, do sada je poznata jedino "nada da će nove vlasti uspjeti naći zajednički interes da bi se BiH s višegodišnjeg puta ponora, vratila na tračnice evropskih integracija".
"I u Briselu, dakle, nada umire posljednja, a sve ostalo će biti do same BiH - uključivanje u pozitivne globalne procese ili tiho izumiranje, za što će eskalacija socijalno-ekonomske krize biti samo izgovor", zaključio je Smajić.
