BiH
0

Slovenačka i slovenska tradicija u BiH: U Ralutincu zaćutala cimbala

SRNA
Selo Ralutinac u prnjavorskoj opštini baštini tradiciju slovenačke i slovačke manjine, koje su donijele nove običaje i poljoprivredne kulture poput prosa i heljde, a posebno raži, koja se zbog višestruke primjene najviše sijala.
Foto: SRNA
Foto: SRNA

Intenzivnije naseljavanje Ralutinca povezano je sa početkom doseljavanja različitih naroda iz cijele Evrope na teritoriju BiH, o čemu svjedoči i izvještaj austrougarskog službenika Ladislava Barana u Arhivu BiH pod naslovom "Kolonizacija BiH".

Prvobitno Ralutinac nastanjuju četiri porodice Slovenaca: Klinc, Šćur, Štrukelj i Kereković, zatim Poljaci - porodica Šumanjski i Česi - Bočkovi, dok iz kanjona Malih Karpata u seoce nadomak Prnjavora dolaze dvije višečlane porodice - Cipar i Dujček.

Zemljište koje su dobile bilo je zapušteno, a šume isječene, pa su uporedo sa gradnjom prvih kuća morale da urede i oranice za sjetvu žitarica i povrća.

Doseljenici iz Slovačke su, osim uspomena, sa sobom donijeli i kaleme voća, koje su, da bi ih sačuvali tokom dugog puta, zabadali u krompir.

Na svojim parcelama sadili su i voćnjake i vinograde, pa se i danas mogu naći stabla iz tog vremena, posebno na nekadašnjem imanju Bočekovih u Drenovi.

Foto: SRNA
Foto: SRNA
Kolonija Ralutinac je rasla i proširivala se niz obronak Gornje Mravice prema Ljubiću. Bilo je to organizovano i uređeno naselje sa kućama i okućnicama koje su bile smještene jedne do drugih, dok su obradive površine bile malo udaljene.

U naseljima su živjele poznate zanatlije koji su izrađivali poljoprivredni alat, namještaj, stolariju i razna kućanska pomagala. Ostaće zapisano da su Alojz, Jan i Andrija Dujček u to vrijeme bili poznati kovači, dok su Miroslav Cipar i Franjo Klinc bili na glasu kao dobri stolari.

Vlado Cipar iz Prnjavora danas je jedini predstavnik slovačke nacionalne zajednice u ovoj opštini. On je prije skoro tri decenije tragom dokumenta "Domovinski list" iz 1947. godine, koji je nakon očeve smrti pronašao u rodnoj kući, otputovao u Slovačku, u selo Dlhe Pole.

"To je malo mjestašce smješteno uz rječicu Dlhopolku, i sam geografski položaj pokazuje da je u vrijeme kolonizacije bila potrebna potraga za novim prostorom za život. Kako je Slovačka tada, kao i BiH, bila pod austrougarskom vlašću, tako je i mještanima ovog sela ponuđeno da presele u BiH", kaže Vlado.

Iz svoje pradomovine donio je rijedak žičani muzički instrument – cimbale, karakterističan upravo za zemlje koje su bile u sastavu Austro-Ugarske.

"Cimbale za mene imaju posebnu emotivnu vrijednost, jer je na njima svirano kad se udavala moja majka, odnosno dok su je ispraćali iz rodne kuće", kaže Cipar i otkriva da se u Ralutincu u svakoj porodici sviralo na nekom instrumentu.

Generacije doseljenika smjenjivale su se jedna za drugom, mladi su zasnivali porodice i uglavnom odlazili. I upravo ta prirodna smjena generacija dovela je do toga da danas u Ralutincu žive samo dva člana iz porodice Klinc i jedan član porodice Šćur, dok je nekada tu bilo 26 domaćinstava.

Kolonija koja ima zanimljivu historiju svog nastanka možda će jednog dana prirodno nestati, ali će ostati kao pisani trag za nove generacije Cipara, Dujčeka, kao trag u vremenu.