15. godišnjica zločina
0

Sjećanje na žrtve masakra na Markalama

FENA
Foto: Sarajevo-x.com
Foto: Sarajevo-x.com
U povodu obilježavanja 5. februara, Dana sjećanja na poginule građane Sarajeva od 1992. do 1995.godine, i 15 godišnjice stradanja naših sugrađana na pijaci Markale, danas je u Narodnom pozorištu održana zajednička komemorativna sjednica Skupštine Kantona Sarajevo, Gradskog vijeća Sarajeva i općinskih vijeća s područja Kantona Sarajevo.
  • Masakr na Markalama je izvršen u skladu s velikosrpskom ideologijom, politikom, genocidnom namjerom i osvajačkim ratom za teritorije, za životni prostor, za otimanje bosanske zemlje. Opsada i široka kampanja zločinačkog divljanja po civilima i civilnim objektima glavnog grada Republike Bosne i Hercegovine nezapamćena je u historiji savremenog čovječanstva, kazao je prof. dr. Smail Čekić.

Podsjetio je na težak život građana glavnog grada BiH za vrijeme njegove opsade i sve opasnosti danonoćnog granatiranja i djelovanja snajperista i drugih genocidnih namjera, koje je Generalna skupština Ujedinjenih nacija osudila još prije 60 godina.

  • Nažalost, uloga Ujedinjenih nacija u genocidu u Kambodži, Ruandi, Bosni, Darfuru i pojasu Gaze je najblaže rečeno sramotna, kazao je prof. dr Čekić.

Naglasio je da "opsada Sarajeva, kao i agresija na Republiku BiH i genocid nad Bošnjacima, čine suštinu zajedničkog zločinačkog poduhvata Savezne Republike Jugoslavije, odnosno Srbije i Crne Gore, njihovih državnih, vojnih i policijskih rukovodstava, te petokolonaša, kolaboracionista i plaćenika iz BiH i drugih zemalja".

  • Namjera tog zločinačkog čina imala je cilj osvajanje, podjelu i uništenje Republike BiH kao države te "konačno rješenje" muslimanskog pitanja - istrebljenje Bošnjaka ili njihovo svođenje na beznačajnu etničku i vjersku skupinu, istakao je prof. dr. Čekić.

Velikosrpski agresor i njegovi kolaboracionisti likvidirali su na hiljade i desetine nevinih civila širom BiH. Apsurdno je i paradoksalno shvatanje o potrebi šutnje i zaborava genocida tobožnjim shvatanjem kako je i svaka pomisao, a ne priča ili istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, aktivnost kojim se otežava i onemogućava zajednički život u BiH. S tim u vezi, i ljudska i Božija pravda i obaveza je govoriti istinu, jer ona je samo jedna, a suočavanje sa njom mogu ostvariti samo oni ljudi-pojedinici, grupe i kolektiviteti, čija je bitna odlika svijest i savjest, a koja upravo njih razlikuje od životinja. To odlikuje nas, odnosno antifašiste i kosmopolite. Na to nas obavezuje i dug prema žrtvama masakra na Markalama. To dugujemo ubijenoj djeci Sarajeva i njihovim roditeljima. To dugujemo ubijenim Sarajlijama koji su ubijani ili ranjavani zbog vjernosti svom gradu i svojoj domovini. To dugujemo svim žrtvama u BiH, bez obzira na njihovo porijeklo, ime, ideologiju, politiku, vjeru. Također, to dugujemo i antifašizmu koji je višestoljetna tekovina našeg podneblja, a koji je ugrađen u temelje BiH i savremene Evrope, kazao je prof. dr Smail Čekić.

Opsada Sarajeva je počela 1. marta 1992. i trajala je do 19. marta 1996. godine, tj. do reintegracije okupiranih dijelova grada Sarajeva. U opsadi je 1.479 dana živjelo oko 340.000 stanovnika.

Nakon komemorativne sjednice, delegacije su položile cvijeće na spomen-obilježje na pijaci Markale.

Cvijeće su položili član Predsjedništva BiH Željko Komšić, uime člana Predsjedništva BiH Harisa Silajdžića Nura Pinjo, potpredsjednica FBiH Spomenka Mićić, savjetnik potpredsjednika FBiH Mirsada Kebe Mirza Sulejmanović, delegacija FBiH, delegacije Kantona i Grada Sarajeva, općina Centar, Novo Sarajevo, Novi Grad, Stari Grad, te članovi porodica nastradalih.

Član Predsjedništva BiH Željko Komšić kazao je novinarima da se ovakva stradanja ne trebaju zaboravljati ni zbog ljudi koji su nastradali a ni zbog njihovih porodica.

  • Trebamo obilježavati ovaj dan i ne trebamo to zaboraviti ni zbog ljudi koji su poginuli ni zbog njihovih porodica, kazao je Komšić.

  • Slike nakon eksplozije granate koje su obišle i Sarajevo, BiH i cijeli svijet, raskomadana tijela, ljude koji leže po pijaci, na ulici, kako Sarajalije koje su to preživjele unose ih u auta, i sjećam se toga. Kao pripadnik Armije RBiH bio sam u jedinici i sjećam se toga, pored šoka koji nas je obuzeo u jedinici kad smo vidjeli šta se desilo, ostalo mi je upečatljivo da nikome nije palo na pamet u mojoj jedinici da slučajno uzvrati istom mjerom, da se osveti, da na taj način da ispolji bijes, kazao je Komšić.

Tokom opsade Sarajeva, ubijeno je 11.000 građana, a od njih 1.601 dijete, dok ih je 50.000 teže ili lakše ranjeno. Grad je u prosjeku dnevno razaralo 329 granata.

Petog februara 1994. poginulo je 67 Sarajlija, dok ih je 142 teže i lakše ranjeno.

Poginuli su: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić,Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selma Kovač, Ibro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Sabit Rizvo, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.Stravične slike užasnog zločina obišle su planetu.