“Ujutro 16. aprila 1993. godine, dok smo majka i ja bježale u podrum kuće, vidjele smo da smo opkoljeni. Pet vojnika u maskirnim uniformama sa obilježjima HVO-a, ‘Džokera’ i ‘Vitezova’ ušlo je za nama u podrum. Tražili su muškarce i rekli nam da idemo u Zenicu, jer je to ‘naša država, Alijina država’”, prisjetila se svjedokinja B.
Državno tužilaštvo tereti Paška Ljubičića da je kao zapovjednik IV bojne Vojne policije HVO-a učestvovao u “planiranju i izvođenju napada na gradove i okolna sela u Lašvanskoj dolini”. Prema navodima optužnice, 16. aprila 1993. godine pripadnici Vojne policije HVO-a i “Džokera” napali su sela Ahmiće, Nadioke, Piriće i Šantiće. Prilikom napada na Ahmiće većina stanovništva je poubijana i prognana, a njihova imovina uništena.
“Vojnici su nam naredili da izađemo iz kuće i krenule smo, zajedno s drugim ženama i djecom, prema Vitezu. Vidjela sam dim i kuće kako gore. Na putu do sela Pirići vidjeli smo vojnike u crnim i maskirnim uniformama”, istakla je svjedokinja B. Kolona prognanih zaustavila se u ovom selu, gdje su zadržani u jednoj kući.
Kako je B rekla, iz te kuće svi su 18. aprila 1993. godine, “po naredbi izvjesnog Vidovića”, krenuli prema “školi u Dubravici”, gdje su ostali sve do 1. maja iste godine.
“Oko škole sam vidjela iskopane rovove. Dočekala su nas dva vojnika i počela nas razdvajati – žene s malom djecom u jednu prostoriju, a ostale u sportsku dvoranu, gdje sam otišla i ja s majkom. Vojnici su dolazili i odvodili iz dvorane muškarce na kopanje rovova, a kasnije sam saznala da su izvodili žene iz druge prostorije. Valjda na silovanja”, rekla je svjedokinja B.
U unakrsnom ispitivanju nije mogla potvrditi da je vidjela da je neko zlostavljan, premlaćen ili silovan za vrijeme dok je bila zatočena u školi, do 1. maja 1993.
Civili iz škole, kako tvrdi svjedokinja, uz posredstvo Crvenog križa autobusima su prebačeni u Zenicu, na dio teritorije koju je u tom trenutku kontrolisala Armija BiH.
Nastavak suđenja je 8. oktobra 2007. godine.
