Spadao je u onu vrstu ljudi koji su bojom glasa bojili vrijeme u kojem žive. Oni koji su slušali radio, hiljadu su puta čuli njegov baršunasti, barokni glas koji im pjeva sevdalinku ili čita vijesti. Izvođač je prve novokomponovane tuzlanske sevdalinke snimljene na gramofonskoj ploči pod nazivom "Tuzlanka se Sarajkama hvali", a pamtićemo ga i po interpretaciji sevdalinki "Razbolje se šimšir list", "Bosno moja lijepih planina", "Djevojka sokolu zulum učinila", "Pokidane strune"....
Sevdalinku je interpretirao maksimalno estetski i dikcijksi, te na taj način opčinjavao Bosance i Hercegovce. Mnogi ga opisuju kao estradnog univerzalca za kojeg se ne zna da li je bolje pjevao ili vodio programe.
Posthumno mu je dodijeljena nagrada "Davorin 2003" za afirmaciju originalne bosanskohercegovačke muzike.