BiH
22

Sindikat metalaca FBiH: Nije tačno da samo u BiH postoje kolektivni ugovori

Piše: Er. M.
Foto: Arhiv/ Klix.ba
Foto: Arhiv/ Klix.ba
Iz Sindikata metalaca FBiH tvrde da nije tačno da samo u BiH postoje kolektivni ugovori na neodređeno vrijeme s obzirom na to da takvu vrstu ugovora imaju i zemlje u okruženju.

"Takvo rješenje ima i Hrvatska, koja je članica EU i koja ima novi zakon o radu usklađen sa normama EU. Šta je sporno u tome da se kolektivni ugovor može zaključiti na određeno ili neodređeno vrijeme? Trajanje kolektivnog ugovora utvrđuje se saglasnom voljom ugovornih strana, sindikata i poslodavca", ističu iz Sindikata.

Dodaju da se trajanje ugovora, kao i svi drugi elementi ugovora regulišu sporazumno.

"Sindikat ne može u kolektivni ugovor ugraditi nijedan zarez bez saglasnosti poslodavca. Ovdje svakako moram naglasiti da poslodavci potpuno neargumentovano napadaju kolektivne ugovore kao nešto što je trajno, nepromjenjivo i zabetonirano, što nije tačno", rekli su iz Sindikata.

Podsjećaju da je zaboravljeno da je prvi Opći kolektivni ugovor za FBiH zaključen 2000. godine na neodređeno vrijeme, ali je unatoč tome nakon pet godina stavljen van snage zaključenjem novog Općeg kolektivnog ugovora, naravno postizanjem konsenzusa ugovornih strana.

"Dakle, neodređeno vrijeme nije 'neograničeno' vrijeme, kako poslodavci to maliciozno žele prikazati. Također, granski kolektivni ugovor metalaca iz 2000. godine stavljen je van snage 2006. godine, kada je zaključen novi. Ovakvih primjera ima i u drugim granama", napominju iz Sindikata.

Dodaju da je, ako postoji konsenzus poslodavca i sindikata, svaki kolektivni ugovor promjenjiv.

"Ne može se poslodavcima davati ekskluzivno pravo da mijenjaju kolektivni ugovor pozivajući se na neke promjenjene okolnosti, jer je u pitanju subjektivna kategorija. Prema toj bi logici sindikat mogao samostalno uvesti povećanje plaće ako bi se, prema njegovoj procjeni, okolnosti popravile nabolje", rekli su u Sindikatu.

S obzirom na to da se u trenutnim uslovima isključivo kolektivnim ugovorima, općim i granskim, utvrđuju i osiguravaju minimumi materijalnih prava radnicima, odnosno, plaće, naknada i slično, a koja nisu regulisana zakonom, neprihvatljivo je kreiranje zakonskog rješenja koje će umjesto afirmacije kolektivnih pregovora i ugovora dovesti do njihovog nestanka, što je poslodavcima očigledno isključivi cilj.

Na kraju napominju da je upravo takvo rješenje (član 182., odnosno u posljednjoj verziji član 181.) našlo svoje mjesto u prijedlogu zakona o radu.