Simbolični potezi bez suštine neće sačuvati državu dok se na terenu stvara nova realnost

Činjenica je da država još uvijek nije pokazala sposobnost da provede svoje zakone na cijeloj teritoriji i da rukovodstvo RS-a uspijeva da izvrgne ruglu institucije kao što su Granična policija i SIPA, a nakon ponedjeljka sličan rezultat je bio i sa Oružanim snagama Bosne i Hercegovine.

Sa druge strane, probosanski politički lideri, u trenucima dok Milorad Dodik suštinski i javno ruši državu te uspostavlja novo normalno, borbu svode na simbolički nivo pri čemu se povlače potezi koji ne mijenjaju stanje na terenu, ali trebaju javnosti poslati poruku djelovanja.

Istina, simbolizam jeste bitan i kada se govori o državi i o političkoj, pravnoj i sigurnosnoj krizi kroz koju trenutno prolazi Bosna i Hercegovina. Na primjeru zaustavljanja kolone s vozilima koja pripadaju premijeru RS-a Radovanu Viškoviću je poslana poruka o tome da odmetnuti lideri entiteta nisu sigurni na teritoriji Distrikta Brčko i samim time da su priče Dodika i karte u kojima je Brčko dio RS-a samo simbolizam neostvarenih želja, a RS je fizički podijeljena na dva dijela.

Ono što je problem jeste kada se politika svede na simbolizam, bez naznaka da postoji strategija koja bi na terenu dala suštinu.

Naime, članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić i Denis Bećirović su u Predsjedništvu izglasali zaključak u kojem se poziva EUFOR da asistira u hapšenju zvaničnika RS-a. Članica Predsjedništva Željka Cvijanović je povukla veto koji je očekivano podržala Narodna skupština RS i ovaj zaključak je oboren. Nakon ovoga otvoreno je pitanje svrsishodnosti ovog poteza i šta bi se postiglo.

Prije svega EUFOR-u nije potreban poziv Predsjedništva da bi djelovao, naprotiv njihov mandat podrazumijeva mogućnost djelovanja bez obzira na domaće političke aktere. Zatim, izvjesno je bilo i povlačenja veta i njegova podrška na entitetskom nivou, a pitanje je i zašto slati zaključke kada je već poznato da je djelovanje EUFOR-a u ovom slučaju ograničeno političkom voljom Brisela.

Drugi potez koji se na kraju čak pretvorio u simboličku pobjedu za Milorada Dodika jeste odluka Zukana Heleza da zabrani ulazak odmetnutom trojcu u kasarnu Oružanih snaga BiH Kozara u Banjoj Luci. Kao što je poznato Helezova naredba nije ispoštovana, a Dodik je od svega napravio predstavu i ulazak predstavio kao veliku pobjedu, a u javnosti je ozbiljno narušena slika o Oružanim snagama BiH.

Nakon što je Dodik ušao, Helez je poručio da je obmanut. Kada političar kaže da je obmanut on zapravo priznaje da je politički poražen, a najava krivičnih prijava je labuđi pir nakon što je na terenu uspostavljeno novo stanje.

Iako ni druga strana nije imuna na povlačenje brojnih simboličkih poteza, često s puno destruktivnijom namjerom urušavanja predstave o državi, činjenica je da na terenu i povlače poteze kojima daju stvarnu suštinu simboličkim potezima.

Političari u Sarajevu moraju pronaći način da ukoliko zaista žele da budu zaštitnici države odmaknu se od pukog populizma i simbolike te shvate da se na terenu stvaraju nove činjenice koje i ne idu u korist institucija koje moraju štit.