Kolumna
0

Semka i jaranice

Sarajevo-x.com
Kad okreneš obrneš, pogledaš i gore i dolje, lijevo-desno, život u našoj Bosnici i nije dosadan. Komedije ima na sve strane. Život koji su nam pred sami rat prikazivali nadrealisti danas je naša stvarnost. Javna komunikacija posebno je zanimljiva. Mahalska neposrednost etablirana je u sami vrh društvenog modela.

Piše: Asim Bešlija

Semka je komšinica. Živi na šestom u stanu koji je okrenut ka parkiralištu među zgradama. Njen balkon je krcat cvijećem što njen strateški položaj nadzora svega što se kreće ispred zgrade, čini skoro pa kamufliranim. Zbog toga Semka nadzire sve – od ulaza pa naokolo. Budnim okom, mora se priznati. Ko ulazi, ko izlazi, ko ne zaključava ulazna vrata. Jednom je Semka upratila i mene. Ujutro, 3 sata, kada sam kretao na more, ona je bila na balkonu, agilna kao i uvijek, prikupljala informacije o tome šta se dešava u to gluho doba.

Srešćete je i i ispred malog granapa. Sjedi sa komšinicama na drvenim stolicama, ispred njih poslužavnik sa kafom i kockom. Srču kafu i komentarišu ljude koji prolaze, ili ulaze i izlaze iz granapa. Ali tek kad im vide leđa. Poluglasom.

'Vidi je, vidi vještice, šta radi od nakog svog čojeka, bože dragi. Svakakvog svijeta', reći će Semka. 'Kažu da ga vara', dodaje jedna komšinica. 'A, što pričaju da joj se u kuću ne može prići od smrada i peksinluka', dodaje druga. No, Semkina je zadnja. Kao neki zaključak. 'Vještica, kažem vam ja' ponavlja Semka. Zatim srk, kao pečat na tvrdnju.

U našem kvartu Semka je toliko upečatljiva i poznata ličnost da joj svi na neki poseban način odaju priznanje za njenu informiranost. Svjesni toga da ona zna sve, oni joj to i stavljaju do znanja. Onim posebnim, značajnim pogledom. Ali, kad malo bolje pogledate, eto Semke na skoro svakom mjestu. Gdje god se okrenete – Semka. Bilo da se radi o šalterskoj službenici ili onoj ženi što se javlja na informacijama. Ili plavki što radi u supermarketu pa svima stavlja do znanja svojim komentarima kako se osjeća ili šta ona misli o nekom važnom društvenom pitanju. Reformi policije, na primjer.

Telefonska centrala

Tutuuuuu.Tutuuuuu. 'Svi operatori su zauzeti. Molimo sačekajte' kaže govorni automat dok impulsi idu. I zvoni,zvoni, zvoni. Odjednom glas. 'Halooooo', javlja se žena, po glasu, srednjih godina.. Šta je ovo, privatni stan ili telefonska centrala? Žena koja se javlja kao da je prekinuta u razbacivanju tračeva sa komšinicama. Nit selam nit pomozi bog. Tražite broj. U međuvremenu molba da još malo sačekate. U pozadini se čuje njen razgovor s kolegicom. 'Ma, bona jesi pritisla ovdje? Ne, ne. Nije tu. Hajde probaj...... Izvinite, e, recite'. Ponavljate broj. Potom vam automat iščitava isti. Spuštate slušalicu.

Supermarket

Red je pred nekoliko kasa. Kasijerka nosi naočale preko kojih svako malo premjerava mušterije. Ostavlja utisak kao da sve ovisi o njoj, gospodarici vremena i prostora. Dok skenira namirnice, priča s kolegicom od preko puta. Ponekad joj pošalje značajan pogled pokazujući na pojedine mušterije. Tek kad im vidi leđa. 'Aaaa, vidi nisam ni znala da je ovaj čaj ima u ovolikom pakovanju. A, ja ga baš nešto ti ne volim, ne paše mi', kaže ona. 'Nego bona reci mi šta ćemo jesti? Može sve osim ćevapa.', pita kolegicu. Nakon što joj ova odgovori, na redu je politika. 'Čitam jutros u novinama o Dodiku. Kažem ja tebi u crno će on nas zaviti...... Izvolteee. Je li ovo sve vaše?'

Šalter u kantonu

Došao je red na vas. Trebate informaciju. Starija žena koji je sjedi preko puta nit' romori nit' govori. Očekujete neki pozdrav, izraz dobrodošlice. Ona ne mijenja svoj izraz lica. Očito joj se ne dopadate. Onda vi načinite prvi korak.

'Dobar dan', kažete vi. 'Dobar dan', jedva procijedi gospođa. Kažete šta trebate i to što prije kako bi pobjegli od situacije koja je puna neke napetosti, odbojnosti prema vama. Kao da se zrak može rezati nekim oštrim predmetom. Pitanje je jeste li samo u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu, i šta ste vi bogu skrivili da vas se tretira nepoželjno. Jeste li rekli neki pogrešan pozdrav? Ili je nešto treće?

....

A, naša Semka je , iako je rano veče i komarci se okupljaju, ostavila upaljeno svjetlo na balkonu kao upozorenje svima. Da znaju da ona sve prati. Za to vrijeme pregledala je sva tri dnevnika na televiziji. A, sad će nazvati Ševku sa centrale, Mevku iz supermarketa, i Fatu iz kantona da vidi ima li šta novo u njihovom kvartu.