Šefik Alić, bivši pomoćnik komandanta bataljona "Hamza" za sigurnost - 4. bataljona 505. bužimske brigade koji je djelovao u sklopu Petog korpusa Armije RBiH, oslobođen je optužbi da je za vrijeme oružanog sukoba na teritoriji Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske između snaga Armije RBiH i Vojske srpske krajine sudjelovao u fizičkom i psihičkom zlostavljanju četvorice ratnih zarobljenika, podstrekavao njihova ubistva te propustio poduzeti mjere da kazni počinitelje.
Naime, Sudsko vijeće u ovom predmetu utvrdilo je da se u inkriminiranom periodu dogodio oružani skukob u kojem su prekršena pravila međunarodnog humanitarnog prava, ali da nije dokazano da je Alić odgovoran za zlostavljanje i ubistvo četvorice pripadnika Vojske srpske krajine, koje je, kako se u optužnici navodi, života lišio neregularni vojnik Tewfik el-Harbi, tokom operacije "Oluja" u augustu 1995. godine.
Prema navodima u optužnici, nakon izdavanja naredbe za povlačenje na kotu Hleb zbog pogibije komandanta Brigade Izeta Nanića, sva četiri zarobljenika u društvu pripadnika bataljona Hamza odvedena su do te kote gdje je ih je el-Harbi ubio hicima iz vatrenog oružja.
Sud smatra da nije dokazano da je Alić imao efektivnu kontrolu nad podređenim, niti direktnu vezu s El-Harbijem, te da se prema doktrini komandne odgovornosti ne može smatrati odgovornim za inkriminacije sadržane u optužnom aktu.
Prema obrazoženju prvostepene presude, a u skladu s analizom dokaza Sudsko vijeće je utvrdilo da je Šefik Alić u svojstvu pomoćnika komandanta za sigurnost postavljenog na tu dužnost po ad-hoc osnovu četvoricu zarobljenih pripadnika Vojske srpske krajine sigurno sproveo i predao komandantu Bataljona, te time ispunio vlastitu dužnost.
Vijeće je mišljenja da ponuđenim dokazima Tužiteljstva nije van razumne sumnje dokazano da je Alić bio prisutan na mjestu i u vrijeme kako je to navedeno u optužnici, kao ni to da je znao za namjere počinitelja zločina.
Presudom su, istovremeno, ukinute mjere zabrane prema optuženom, određene nakon njegovog puštanja iz pritvora 3. oktobra 2007. godine, uz obavezu njegovog obavještavanja o eventualnoj promjeni prebivališta, sve do pravomoćnosti presude, odnosno okončanja postupka u ovom predmetu.
