Sattler za Klix.ba: Ne prihvatamo da se formiranje Vlade FBiH uslovljava Izbornim zakonom

Sattler je govorio i o problemima u pravosuđu, izgubljenom vremenu za BiH u institucijama EU, novim šansama i rokovima i funkcioniranju zajedničkih tijela EU i naše države.

Kako biste komentirali dogovor u Predsjedništvu koji je rezultirao imenovanjem mandatara za sastav novog Vijeća ministara BiH te dogovorom o Programu reformi koji bi trebao biti poslat u sjedište NATO-a?

Mislim da je ovo bio dugoočekivani korak vlasti u BiH. Dobro je da se ovo razriješilo. Predugo je trajalo. Treba sada prihvatiti ovaj kompromis i krenuti dalje. Vrlo često su u politici potrebni upravo kompromisi. Treba imati snage da se dođe do kompromisa. Ovo će omogućiti funkcioniranje Vijeća ministara BiH, funkcioniranje Parlamentarne skupštine, što je posebno važno zbog velikog broja projekata koji su u zastoju. Riječ je o doslovno pola milijarde eura vrijednih projekata Evropske unije, mahom za infrastrukturu, dakle mostove, ceste itd. Mislim da je ono što očekuju građani, glasači u zemlji, zapravo - manje priče, više rada.

Postavilo se pitanje da li je Program reformi, dokument koji je usvojen, isto što i Godišnji nacionalni program (ANP). Svjedoci smo blokade u BiH upravo zbog ovog pitanja, jer političari iz RS-a ne žele ni korak ka NATO integraciji. Vaš komentar?

Naravno, ja sam prije svega ambasador EU i moj primarni zadatak je ostvarivanje napretka na evropskom putu. Međutim i sam dokument koji nosi naziv Program reformi je rezultat kompromisa. U njemu je sadržano dosta stvari koje su vrlo važne i za nas u kontekstu mišljenja Evropske komisije, a riječ je o borbi protiv korupcije, osiguranju sektorskih reformi itd.

Koliko je zapravo BiH izgubila, ne samo na vremenu, već i na prilikama i šansama da postane kandidat u proteklih godinu ili godinu i po. Da li se za takvo nešto mogu iznijeti pokazatelji?

Jako teško je to na taj način numerički prikazati. Ovdje je problem u obrascu. Sada je izgubljeno 13 mjeseci, vrlo malo se dešavalo u tom vremenu. Problem je što je ovo jedan obrazac. Nije prvi put i nije sigurno posljednji. Mislim da je 2012. trebalo 16 mjeseci za formiranje vlasti. Sedam godina je trebalo za Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju od potpisivanja do ratifikacije. Dok ste u zastoju, vaši političari puno vremena provode u raznoj retorici i prepucavanjima. Za to vrijeme ljudi, pogotovo mladi, u velikom broju napuštaju zemlju. Problem je u tome što ljudi ne vide perspektivu. Građani misle da i u drugim oblastima poput vladavine prava jednostavno nema iskoraka.

Možemo li govoriti o bilo kakvim rokovima ili momentima u 2020., koji će biti važni za region, ali i BiH u procesu pristupanja EU?

U oktobru je bila sjednica Evropskog vijeća koja nažalost nije donijela razrješenje koje smo priželjkivali. Dvije zemlje - Albanija i Sjeverna Makedonija su puno uradile za otvaranje pregovora, ali se to nije desilo. Nije se desilo zbog pravila, a ona predviđaju jednoglasnu odluku. Bilo je zemalja koje su se protivile i tu smo gdje smo. Možda vam je poznata Churchillova poznata rečenica da nikada ne treba propustiti iskoristiti jednu krizu. Svaka sa sobom nosi određenu nadu. Sada trebamo iskoristiti ovo vrijeme do samita u Zagrebu u maju 2020. da bismo razgovarali o tome kako će izgledati proces proširenja. Imate Srbiju i Crnu Goru koje su vjerovale da napreduju, ali onda su neki u EU rekli da to nije baš tako i da nije bilo dovoljno reformi. Ali ono što definitivno ostaje jeste evropska perspektiva za sve zemlje Balkana i u narednim desetljećima.

BiH za pola godine nije uspjela ispuniti nijedan od 14 prioritetnih zahtjeva iznesenih u Mišljenju Evropske komisije. I novi komesar za proširenje Várhelyi rekao je da će se na tome insistirati. Kako na to gledate?

Komesar je potpuno u pravu. Ovih 14 prioriteta će zaista biti program rada za naredne godine za BiH. Ono što se navodi u 14 ključnih prioriteta samo po sebi govori da se ovo ne može riješiti za godinu ili dvije, već je riječ o dugoročnijem programu. Ono što očekujemo od vlasti jeste da zaista razmotre te prioritete i da razrade plan kako bi se došlo do rješenja. Naravno, i mi pružamo podršku za akcioni plan koji se temelji na ovih 14 prioriteta. Ovo je zaista jedna kvalitetna detekcija problema. Mogu samo ohrabriti političare da se pozabave ovim kriterijima i da krenu u njihovu implementaciju.

U posljednje vrijeme aktuelizirani su razgovori stranaka, konkretno SDA i HDZ-a, o Izbornom zakonu. Prethodnik gospodina Hahna i Várhelyia - Stefan Fulle proveo je svojevremeno čitavu noć u Sarajevu u maratonskim pregovorima s liderima da se dođe do dogovora. Tada konkretno lider HDZ-a Dragan Čović nije odstupio od maksimalističkih zahtjeva kod "legitimnog predstavljanja naroda". Od toga nije odstupio do danas. Hoće li to ipak morati? Ne samo on, već i ostali lideri?

Ako svako teži da iznosi maksimalističke zahtjeve, nikada nećemo doći do rješenja. Ono što sam vidio u BiH i to prošle sedmice jeste da kada se odmaknete od toga, onda možete doći do kompromisa. Isto očekujem i kada je riječ o Izbornom zakonu. Ako pogledamo samo pitanje Mostara, 12 godina bez izbora, to je jedinstven slučaj u Evropi. Imamo 100.000 ljudi koji nemaju pravo glasa. Tu bih spomenuo i nedavnu odluku Evropskog suda za ljudska prava koja je došla u pravi čas. Očekujemo sada rješavanje pitanje Mostara. Moramo učiti iz lekcija u prošlosti. Uvijek se išlo rješavanjem nekih pitanja u paketu, ali do toga se nije stizalo.

Vidim da su obavljene dvije runde razgovora između SDA i HDZ-a i da to ide u dobrom pravcu. Vidim dobru volju i nadam se da će uroditi plodom i da će građanima Mostara biti omogućeni izbori.

Došli ste u BiH u periodu izraženih uslovljavanja između političkih lidera. To smo vidjeli u procesu formiranja vlasti. Vidimo da je kod lidera HDZ-a uslov za formiranje Federalne vlade izmjena Izbornog zakona. Kako to komentirate?

Napravi se jedan iskorak i opet dođemo do zastoja. Mislim da su takve stvari, poput formiranja Vlade FBiH uslovljavanjem izmjenama Izbornog zakona zaista neprihvatljive. Mi uskoro očekujemo potvrđivanje mandatara za Vijeće ministara BiH i onda nakon toga cijelog sastava novog Vijeća ministara BiH.

Svjedoci ste velikog nezadovoljstva domaćih i međunarodnih faktora zbog načina djelovanja VSTV-a, posebno nakon afere u kojoj se našao predsjednik VSTV-a. Čelnici VSTV-a su se čak negativno očitovali pred dolazak Reinharda Priebea koji treba da objelodani svoj izvještaj o pravosuđu u BiH. Vaš komentar o svemu ovome?

Prošle sedmice u Parlamentu BiH imali smo zanimljivu debatu u prisustvu gospodina Priebea. Možda je to bilo prvi put da je na jednom takvom mjestu bilo 400 učesnika iz svake sfere života. Nije naravno dovoljno samo razgovarati, potrebni su i neki koraci koje treba poduzeti. Neki od tih zaključaka će biti i u sadržaju Priebeovog izvještaja koji će uskoro biti predstavljen, ali nadam se da će ove aktivnosti intenzivirati pritisak da se stvari promijene.

Moj utisak je da je pravosuđe u ovoj zemlji zapalo u jednu duboku krizu, ali ona nije rezultat samo onoga što se dešavalo u posljednje dvije godine. Mi govorimo o decenijama. Mi nećemo nastaviti insistirati na rješavanju krize u pravosuđu. Jedno od pitanja je provjera nosilaca pravosudnih funkcija. Morate imati taj proces provjera, bilo da je riječ o imovini ili integritetu. Jedno od važnih pitanja je i osiguranje pravičnog suđenja za građane u razumnim rokovima. Građani su umorni od kontnuiranog međusobnog optuživanja između primjerice sudova i tužilaštava. A imamo i političare koji upiru prstom u pravosuđe. Mislim da je to neprihvatljivo.

Šta se može reći o funkcionisanju zajedničkih tijela između EU i BiH? Znamo da je BiH u Vijeću Evrope u negativnom svjetlu zbog neimenovanja svoje delegacije.

Veliki problem za ovu zemlju jeste što značajan broj političara ne osjeti hitnost rješavanja ovih pitanja. Moraju razumjeti hitnu potrebu rješavanja obaveza. Kada je riječ o institucijama EU, zaista je problematično da imate BiH koja je u procesu pristupanja praktično jedina zemlja koja nema zajednički parlamentarni odbor. Zašto? Zato što su parlamentarci iz BiH instistirali da se principi rada koji podrazumijevaju veto unose i u rad evropskih parlamentarnih tijela, što je naravno neprihvatljivo i nemoguće. To su problemi koji sve više potvrđuju kliše da je BiH nefunkcionalna.