Osim nekoliko novinarskih ekipa, na spomen-obilježju su se pojavile dvije učenice 1. bošnjačke gimnazije i manja grupa učenika Gimnazije Obala. Nemoguće je da samo šačica ljudi pamti sve grozote koje su učinjene Sarajevu i njegovim građanima u ratnom periodu od 1992. do 1995. godine. Toliko izgubljenih života nevinih građana i hrabrih boraca koji su svojom krvlju i životima platili našu slobodu, čini se, brzo se zaboravlja.
Otac Saše, Zlatne laste: "Naši poginuli su zapostavljeni"
Po onom što se vidi, mnogi ne osjećaju potrebu i odgovornost da odaju počast svojim poginulim sugrađanima, da se suosjećaju s bolom njihovih porodica koja nikad neće nestati. Za članove njihovih porodica život je stao onog trenutka kad su izgubili svoje voljene. Istina je da život ide dalje, ali nam to ne daje za pravo da zaboravimo ono što je bilo i da se s vremena na vrijeme ne sjetimo nevinih ljudi koji nisu imali sreću preživjeti ratne strahote koje su se događale u gradu i državi i onih koji su položili svoje živote da bi mi mogli živjeti u voljenom nam gradu Sarajevu, slobodnoj i jedinoj nam državi Bosni i Hercegovini.
Zato, pamti Sarajevo, pamti i ne zaboravi, da se ne ponovi.
