Sarajevski proces i današnja BiH: Implikacije događaja na nezavisnu državu i stigmatizaciju Bošnjaka
Prije tačno 40 godina realiziran je Sarajevski proces koji predstavlja posljednji veliki politički progon u Jugoslaviji na ideološkoj osnovi. Dvadeset i prvog augusta 1983. godine izrečene su presude optuženim za zločinačko udruživanje, neprijateljsko djelovanje i kontrarevoluciju.
Među optuženim, a zatim i osuđenim nalazio se i budući prvi predsjednik Predsjedništva nezavisne BiH Alija Izetbegović. Osim njega, za krivična djela prema tadašnjem zakonu optuženi su i osuđeni Omer Behmen, Hasan Čengić, Ismet Kasumagić, Salih Behmen, Derviš Đurđević, Džemaludin Latić, Edhem Bičakčić, Melika Salihbegović, Mustafa Spahić, Đula Bičakčić i Rešid Prguda.
Islamska deklaracija kao temelj optužnice
Temelj optužnice činila je Islamska dekleracija koju je Izetbegović napisao sedamdesetih godina i za koju je ocijenjeno da ima antirevolucinarni karakter, iako se u svojoj osnovi nigdje nije odnosila na Jugoslaviju, nego na islam.
Također, u obzir je uzeto i putovanje Behmena, Kasumagića, Bičakčića, Živalja i Čengića u Iran u januaru 1983. godine, gdje su prisustvovali jednoj konferenciji. Optuženima se na teret stavljalo da su kao grupa radili na stvaranju islamske države na tlu BiH uz saradnju sa centrima iz inostranstva.
Četiri decenije kasnije u Tuzli je održan naučni simpozij tokom kojeg se razgovaralo o historijskim, pravnim, političkim i medijskim aspektima Sarajevskog procesa.
Događaj je organizirala Fondacija "Alija Izetbegović", a dekan Pravnog fakulteta Univerziteta u Tuzli Amir Karić navodi da je o ovoj temi veoma važno razgovarati i u pogledu refleksija i određenih posljedica na kasnije događaje u BiH.
"Sve do danas ovaj događaj ima reperkusije u smislu optuživanja Bošnjaka za iste one inkriminacije za koje je i tada montiran cijeli proces. Naime, cijeli proces je montiran s inkriminacijom da su muslimani, odnosno grupa kojoj je suđeno 1983. godine, planirali nekakvu islamsku državu na ovim prostorima. S obzirom na tadanšnji društveno-politički sistem i cijeli jednopartijski i autoritarni režim, taj proces se ne može drugačije tretirani nego li montiran, a kasnije su to i analize pokazale", navodi Karić.
Mišljenja je da je izuzetno bitno na cijeli događaj gledati s jednom vrstom historijske distance, razgovarajući o svemu što se dešavalo, uz historijske, političke, pravne i medijske okolnosti.
"Na neki način je potrebno pokušati pronaći odgovore na sve stigmatzacije koje se i danas Bošnjacima podmeću sa stanovišta islamofobije kao jedne vrste rasizma. I danas svako malo iz tog istog centra iz kojeg dolazi taj velikodržavni srbijanski projekat, možemo čuti kako je Islamska deklaracija temelj određenih politika i tako dalje", ističe Karić.
Historija prešućenih činjenica
Mišljenja je da ova tema u vremenu u kojem živimo nije čisto historijska, već je sa vrlo aktuelnim implikacijama na današnju Bosnu i Hercegovinu, njen i položaj Bošnjaka.
Njegovo mišljenje dijeli i član Upravnog odbora Fondacije "Alija Izetbegović" prof. dr. Fahrudin Rizvanbegović, koji smatra da je značaj simpozija u tome što razotkriva prešućene činjenice.
"Historija Bosne je historija prešućenih činjenica. Sarajevski proces je jedan od onih kojem je prethodilo mnogo montiranih procesa u historiji i on kao takav neće biti jedini. Mi smo danas svjedoci montaža, a ovaj vijek je vijek terora medija. Pogledajte šta se sa njih događa u Palestini, a cenzure u jednoumlju su bile mala šala prema cenzurama koje se danas proizvode u najvećim kućama Amerike i Evrope te univerzitetima i sportskim klubovima", kaže Rizvanbegović.
On navodi da je Sarajevski proces došao na valu afirmacije BiH kao države, koja više nije bila samo nerazvijena pokrajina, nego se počela pojavljivati sa svojim subjektivitetom.
"Moralo se iz pozicije jednog velikosrpskog hegemonizma nešto učiniti, a na najvišem mjestu je očito odlučeno da se napravi jedan proces u BiH. Tražilo se da se uhapsi značajan broj intelektualaca, bosanske vlasti su se odlučile za navedenu grupu ljudi, a saslušale su više od 300 njih", dodaje Rizvanbegović.
Prisjeća se da su ga lično saslušavali tri dana jer je iz njegove kuće uhapšen Hasan Čengić.
"Pitali su me o intelektualcima, a ne ljudima koje su oni hapsili. Pokušaj afirmacije muslimana, a u BiH Bošnjaka kao naroda, je bio pokušaj difamiranja jedne nacionalne grupe. To se, nažalost i danas događa. Bez obzira kakvo nam je sudstvo, neki od tih procesa padaju na sudu", naglašava Rizvanbegović.
U proteklom periodu je urađena i bibliografija Sarajevskog procesa koja je također predstavljena tokom naučnog simpozija u Tuzli, a u okviru događaja obilježeno je i 20 godina od smrti Alije Izetbegovića.
"Žao mi je da se o Izetbegoviću govori kao o političaru, jer je on bio znatno više od toga. Bio je državnik koji je gledao državu kao budućnost, a ne državu do izbora. Svi političari državu gledaju do izbora, a on je to činio u dugom priodu koji je pred nama. Mi imamo državu i sačuvat ćemo je, jer su udareni dobri temelji", zaključio je Rizvanbegović.
