San od 45 minuta vožnje postaje decenijsko čekanje: Goraždani do Sarajeva putuju magistralama straha

Postojeći magistralni pravci preko Rogatice i Foče proživljavaju infrastrukturni kolaps praćen odronima, neosvijetljenim tunelima i oronulim mostovima, a generacijski projekat koji je trebao trajno riješiti ovaj problem, tunel Hranjen, postaje simbol višegodišnjih kašnjenja, probijenih rokova i pravno-finansijskih zapleta.

Bez pretjerivanja, ali Istok Bosne suočava se sa realnom opasnošću od potpune komunikacijske izolacije.

Trenutna cestovna mreža koja Goražde povezuje s glavnim gradom oslanja se na tri nesigurna pravca, preko Rogatice i Foče (kroz RS) te preko Grepka.

Između ostalog, najveći udarac goraždanskoj privredi je most kod Sastavaka na Ustiprači na magistralnom putu M-5. Zbog teškog popuštanja konstrukcije mosta, na snazi je dugotrajna zabrana saobraćaja za vozila preko 30 tona.

Ova dionica koja preko Rogatice vodi prema Sarajevu, jedna je od najopasnijih, zbog tunela punih rupa i bez rasvjete, dotrajalih sigurnosnih mreža protiv odrona koji ugrožavaju živote. Nesreća u kojoj je ove subote autobus s nogometnom ekipom sletio s ceste upravo na ovom pravcu samo je još jedan alarm koji nadležni ignorišu.

Magistralni put M-18 preko Foče i planinskog prevoja Rogoj je posebna priča, a dionica Dobro Polje – Miljevina konstantno pod režimom radova, sanacija i obustava zbog neuslovnih tunela i opasnosti od urušavanja u kanjonu Bistrice. Teretni saobraćaj i šleperi često bivaju preusmjereni na regionalni put R-448 preko Prače i Grepka koji je zapravo uska, krivudava i neuslovna cesta, te iako u potpunosti prolazi kroz FBiH, pod teretom teških kamiona redovno doživljava saobraćajne kolapse.

Tunel bez kraja

U septembru 2019. godine svečano počela je izgradnja tunela Hranjen dugog 5,4 kilometra, kao ključnog dijela brze ceste Sarajevo – Goražde, koji je putovanje između dva grada trebao skratiti na svega 45 minuta.

Prvobitni rok za završetak radova bio je ljeto 2022. godine, međutim stvarnost je pokazala drugo, poražavajuće lice. Do sada je iskopano tek oko 65 posto unutrašnjosti tunela, a prvobitno dodijeljeni budžet od 82 miliona KM odavno je potrošen zbog čega je projekat bio i pod lupom Tužilaštva Kantona Sarajevo. Ukupni utrošeni iznos do danas je premašio 179 miliona KM.

Iz JP Autoceste FBiH kao razloge kašnjenja često navode lošu i nepredvidivu geologiju unutar masiva Hranjen, prodore podzemnih voda i obrušavanja terena, što zahtijeva masivne potporne konstrukcije i enormno poskupljuje radove. Prema trenutnim procjenama i aktivnim ugovorima, samo fizičko probijanje i spajanje dvije strane tunela ne očekuje se prije proljeća 2027. godine.

Uz to, trenutni ugovori pokrivaju isključivo iskop i dio sekundarne obloge. Čak i kada se tunel konačno probije, on neće biti spreman za upotrebu. Za asfaltiranje, postavljanje ventilacije, rasvjete, signalizacije i sigurnosnih sistema bit će potreban potpuno novi ugovor, ali i novi milioni. Doda li se tome i gradnja pristupnih cesta koja nije ni počela "san o 45 minuta" izgleda godinama daleko od realizacije.

Normalizacija apsurda

Građani trpe, a trpi i goraždanska privreda, koja je jedan od vodećih izvoznih motora u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. Kamioni s robom namijenjenom izvozu prisiljeni su kružiti dodatnih stotinu kilometara, što drastično podiže troškove transporta i smanjuje konkurentnost domaćih firmi na evropskom tržištu.

Nažalost, činjenica je i da je saobraćajna izolacija Goražda nadživjela mandate brojnih ministara i direktora, te da javnost opravdano sumnja da iza svega stoji nedostatak sistemskog planiranja i političke volje da se ovaj dio države konačno spoji sa centrom.

Nasuprot svakodnevnoj vožnji "magistralama straha", i brojnim nesrećama, stoji još jedna nevjerovatna činjenica, kolektivna apatija - jer građani ovog dijela BIH potpuno nijemo posmatraju vlastitu izolaciju.