Sakib Kopić: Kriminalna vlast nas uništava, a mi se borimo pisanjem komentara
Protesti obespravljenih radnika uništenih preduzeća ispred zgrade pravosudnih institucija u Tuzli 5. februara 2014. godine djelovali su kao i svaki drugi, ranije organiziran u tom gradu. Međutim, veoma brzo grupa demonstranata nekontrolisano se počela širiti te se nekoliko desetina okupljenih zaputilo ispred zgrade SodaSo, u kojoj se nalazilo sjedište Vlade TK.
Kivni na tadašnju Kantonalnu vladu, koju je predvodio Sead Čaušević iz Socijaldemokratske partije (SDP), demonstranti su zahtijevali rješavanje nagomilanih problema. Kako je vrijeme odmicalo, neredi su postajali sve intenzivniji, broj okupljenih bio je sve veći, a proširili su se na Sarajevo te ostale bh. gradove.
Tog februara brojne zgrade javnih institucija završile su u plamenu, a nekoliko tadašnjih saziva vlada je svrgnuto s vlasti, među kojima je bila i ona u Tuzli. Formirani su plenumi koji su se veoma brzo raspali, a političari su zaboravili strah koji su im u kosti utjerali kivni građani.
Danas, sedam godina kasnije, tek rijetki spominju masovne demonstracije, građanski, ali i radnički bunt je utihnuo, a oni koji bi se trebali boriti za svoje bolje sutra revolt iskazuju jedino putem društvenih mreža, komentarišući razne anomalije bh. društva.
Jedan od onih koji još uvijek ukazuje na probleme svih slojeva je Sakib Kopić, sindikalista iz Tuzle koji je učestvovao u masovnim demonstracijama 2014. godine. U razgovoru za Klix.ba kaže da su ti februarski dani bili najsvjetliji u poratnoj historiji radničke klase, jer su se prvi put građani, radnici i penzioneri pobunili protiv nesposobne, korumpirane i u kriminalu ogrezle vlasti.
"Nažalost, nismo uspjeli u svojim nakanama, brzo su se političari konsolidirali i među nas ubacili svoje igrače koji su bili u plenumima i upravo te organizacije smatram najvećim krivcima za neuspjeh. Ali, pored svega toga ne trebamo odustajati. Situacija danas je katastrofalna, a političari nam često prigovaraju kako mi slavimo nekakvu sramotu, valjda misleći na paljenje zgrada i štetu koja je načinjena. Međutim, veća je sramota što su oni u privatizaciji, kroz stečaje i slično, namjerno uništavali firme kako bi svojim tajkunima omogućili da ih kupe po bagatelnoj cijeni. Napravili su štete u desetinama milijardi i za to ne odgovaraju", kaže nam Kopić.
Smatra da su političari iz Bosne i Hercegovine otjerali milion ljudi u proteklih petnaestak godina.
"Ljudi su napustili ovaj apsurdistan, a među njima ima i onih koji su imali solidna primanja i radna mjesta. Većina je obrazovana i stručna, ali nisu mogli izdržati pritisak i nepravdu onih koji vode ovu državu, a među kojima su i nepismeni te ljudi s kupljenim diplomama, titulama i zvanjima. To je sramota i da nije pandemije ova zemlja bi bila već prazna. Prije desetak godina smo upozoravali da će ovo biti zemlja staraca, ali nas tada niko nije uzimao za ozbiljno. Međutim, danas vidimo da smo u pravu i žao nam je zbog toga", nastavlja Kopić.
U godinama nakon demonstracija građane je okovala letargija, a tuzlanski sindikalista navodi da je danas skoro pa nemoguće stanovništvo animirati na borbu za bolje sutra.
"Ta 2014. i neuspjeh protesta kada faktički nismo uspjeli ništa postići jednostavno su dotukli ljude pa oni misle da se u ovoj državi ništa ne može promijeniti. Ja imam sasvim drugačije mišljenje da u BiH samo ulica, masa, jedinstvo, sloga i jedan cilj mogu natjerati političare da rade u interesu građana ili da odu s vlasti", Kopićev je stav.
Njegov buntovnički duh do danas je rezultirao velikim brojem krivičnih prijava, prekršajnih naloga i sudskih postupaka, međutim to ga ništa nije pokolebalo u nastojanjima da ukaže na sve probleme.
"Kao građanin nikada nisam imao problema s policijom i pravosuđem, međutim onoga trenutka kada sam se počeo baviti sindikalnim aktivnostima stvari su se promijenile. Ja sam čest gost u tim institucijama i kada bi nas neko gledao sa strane rekao bi da smo kriminalci. Uvjerenje o nekažnjavanju danas ne mogu dobiti jer imam novčane i uslovne kazne koje mi je izdala pravosudna mafija, ali mene to ništa ne sprečava u borbi koju i dalje nastavljam za bolje sutra svima nama", kaže Kopić.
Poručuje da ga najviše zabrinjavaju mladi koji su se učahurili, a danas se skupa sa starijim garniturama za bolje sutra bore jedino iz tople sobe, komentarišući putem društvenih mreža, uz aplauze sindikalistima koji žele nešto promijeniti.
"Sva naša borba jeste upravo zbog njih, kako bi ostali u ovoj zemlji. Ali, nažalost, oni su nekako apatični, letargija se uvukla u njih i danas kada završe srednje škole ili fakultete razmišljaju samo o tome kako će pobjeći iz ove zemlje. Eto kakvu su nam državu napravili političari", dodaje Kopić.
Na desetine hiljada ljudi u Bosni i Hercegovni danas se vodi kao obespravljeni radnici koji nemaju mogućnost ostvarivanja zakonom zagarantovanog prava, koje se odnosi na odlazak u penziju.
"Uslove su ispunili, ali penziju nemaju jer im nije uvezan radni staž, a vlast neće da donese zakon o povezivanju radnog staža na federalnom nivou. To je apsurd, a političari tu muku ne poznaju. Naprimjer, u pandemiji njima primanja nisu umanjena ni za jedan fening. Ako je kriza, hajdemo onda svi na minimalac, kazan i pakete pomoći, a ne da se neko razbacuje parama dok neko drugi nema šta da jede. Tako funkcioniše normalna država, kakva BiH nije", smatra Kopić.
Da su neophodne reforme svih sistema u državi u kojoj je sasvim normalno postalo da su političari osobe koje su hapšene, osuđene ili se protiv njih vode krivični postupci, dosad su nebrojno puta ukazivali i strani visoki zvaničnici, a da li ćemo u narednim godinama dočekati bolji ambijent za život po mjeri čovjeka, ostaje još uvijek pod velikim upitnikom.
