Majka Barbara Hren
0

"Rudi će biti sahranjen po drugim običajima, ali uz svoje drugove"

FENA
Memorijalni centar Potočari
Memorijalni centar Potočari
U Srebrenici se vrše posljednje pripreme za komemoraciju i klanjanje zajedničke dženaze za 775 srebreničkih Bošnjaka, žrtava genocida iz jula 1995. godine. Tog dana očekuje se prisustvo visokih zvaničnika iz susjednih zemalja i cijelog svijeta, to oko 50.000 članova porodica žrtava, prijatelja i komšija.

Preduzete su sve mjere da taj dan protekne u vjerskom duhu i na dostojanstven način obilježi 15.-ta godišnjica genocida.

Ove godine u Memorijalnom centru Potočari bit će sahranjen i jedan katolik - Rudolf Hren, čija porodica se u Srebrenicu iz Beočina doselila prije 50 godina. Rudi je bio fudbaler u lokalnom klubu i omiljen u cijelom gradu. Od porodice je ostala samo majka Barbara koja je ovdje bila tokom čitavog rata i vratila se prije osam godina.

„Živjeli smo ovdje, radili i imali smo mnogo prijatelja. Muž mi je davno umro, a sin Ivan poginuo je polovinom 1992. godine ovdje u Srebrenici. Rudi je na početku rata bio ranjen od granate. Nije bilo odgovarajućih ljekara, ali su mu krupnije gelere povadili, a ostalo je nekoliko sitnijih i predložili su mu da poslije rata ide na operaciju. To nije dočekao. Posljednji put sam ga vidjela 11. jula 1995. godine kada je krenuo šumama ka Tuzli. Žene i djeca transportovane su do Kladnja. Ja sam godinu dana boravila u jednom mjestu kod Srebrenika, a potom sedam godina u Sarajevu. Cijelo to vrijeme čekala sam da se Rudi pojavi, ali nije bilo nikakvih vijesti dok nismo dobili obavijest da je ekshumiran“, priča majka Barbara.

Uz vjerski obred, koji će predvoditi fra Martin Antunović, Rudolf će u Memorijalnom centru Potočari 11 . jula biti sahranjen istovremeno sa ostalim identifikovanim žrtvama genocida.

„Nemam ništa protiv da bude tu sahranjen. Neka bude zajedno sa svojim drugovima s kojim se družio do posljednjeg dana. Dogovoreno je da njegov grob bude uređen na poseban način jer se i sam izjašnjavao da je katolik i bit će sahranjen po našem vjerskom običaju. Sin Ivan je sahranjen na Starom gradu kad je bio rat uz prisustvo hodže. Muž je sahranjen na pravoslavnom groblju bez našeg popa i fratra, a Rudi će to sve imati“ kazuje Barbara.

Porodica Hren uživala je ugled u Srebrenici. Svi su bili rado primljeni u svakom društvu. Tako je i danas jer majku Barbaru obilazi veliki broj Srebreničana.

„Moja familija je svjetska! U porodici imamo Slovenaca, Nijemaca, Rumuna, Jugoslovena, Bošnjaka. Meni dolaze svi. Obiđe me i Hakija, Nura, Hatidža, majke iz udruženja i donesu mi poklone. Imam svega, hvala Bogu, ali mi je prazna duša. Nemam svoje djece“, kaže Barbara.