Grad Sarajevo unatoč, iz vana nametanim, iskušenjima i volji zlih moćnika uspijevao se odupirati, sačuvati i obnavljati svoje ljudsko i univerzalno lice mira i dobra. Grad Sarajevo, i kada su oko njega gorjele vatre mržnje, progona drugog i drugačijeg, kao u vremenu španske inkvizicije, pohoda nacističke ideologije ili provođenja genocidnog projekta, imao je snage i mudrosti da ponudi ljudsku toplinu i razumijevanje.
Grad Sarajevo i kada je napadan zato što je branio civilizacijske vrijednosti suživota i tolerancije, ostao im je vjeran i tako postao moralna snaga i savjest čovječanstva.
U vrijeme obilježavanja početka opsade grada i ljudi koji nikoga nisu napadali i nikome zlo nisu radili, izražavam najdublje saosjećanje sa porodicama ubijenih i stradalih sugrađana i podsjećam da su građani Sarajeva i Bosne i Hercegovine u agresiji na našu jedinu domovinu, tokom 1992-1995. godine, podnijeli ogromnu patnju i vodili tešku borbu za preživljavanje.
Stradanje i žrtve Sarajeva su simbol težnje za slobodom, one su simbol otpora mržnji, borbe protiv zločina. Najuzvišenije vrijednosti i iskonske želje svih ljudi u svijetu jesu vrijednosti istine, pravde, mira i dobra u koje su ugrađene žrtve Sarajeva.
Prisjećajući se tužne stvarnosti da je Sarajevo bilo 44 mjeseca najveći konclogor u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, da je u opsjednutom gradu ubijena 11.541 osoba, sjećajući se sramne uloge međunarodne zajednice koja je „uživo“ posmatrala zločin, ističem činjenicu da je Sarajevo pokazalo da postoje ljudi i zajednice koje smisao svoga života pronalaze u žrtvi za istinu, moral i pravdu, čak i onda kada su suočeni sa fizičkim nestankom ili ih okružuju ljudi i zajednice koje izdaju i prodaju načela morala i humanosti.
Nužni su i korisni za kulturu sjećanja i prevenciju zločina projekti kao što su „Muzej opsade - Umijeće življenja 1992-1996 - FAMA kolekcija”, „Sarajevska crvena linija“ kao i druge slične manifestacije kojima će se sačuvati od zaborava ljudska hrabrost i dostojanstvo čovjeka u borbi protiv snaga destrukcije, ubijanja i mržnje.
To nije samo važno zbog Sarajeva i građana Bosne i Hercegovine, nego zbog Evrope i svjetskih političkih centara odlučivanja kako bi iz bosanskog iskustva izvukli pouke i spriječili stradanje nevnih ljudi bilo gdje u svijetu.
Posebno želim pohvaliti ovogodišnju ideju o realizaciji projekta „Sarajevska crvena linija“, o 11.541 stolici, među kojima je 1.600 stolica za ubijenu djece. Jedna slika govori više od hiljadu riječu a na ovaj način cijeli svijet će moći još jednom vidjeti koliko je krvarilo Sarajevo i koliko još uvijek pati zbog gubitka svojih sugrađana koji su ubijeni zato što su rođeni, živjeli i branili duh sarajevskog suživota i tolerancije.
Crvena linija predstavlja suosjećanje svih ljudi koji imaju srce i dušu sa poginulim i njihovim porodicama. Zbog toga, podržavam inicijatore i učesnike programa koji se održavaju povodom 20. godišnjice opsade Sarajeva koji trebaju čuvati sjećanje i jačati svijest da je smisao različitosti u međusobnoj saradnji, upoznavanju i razumijevanju.
Božija riječ muslimane poučava da je smisao stvaranja ljudi u različitim plemenskim, nacionalnim i jezičkim zajednicama u njihovom što boljem međusobnom upoznavanju, a ubistvo jedne nevine osobe je kao ubistvo svih ljudi, kaže se u saopćenju reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića, prenosi MINA.
Isti mostovi, iste ideologije: Kako se Srbija za tri i po decenije nije pomakla ni milimetar
Novi detalji nesreće u Cazinu: Vozač je bio pijan kada je udario u zid na kojem su bila djeca
