Zakonom o ravnopravnosti spolova, usvojenom na sjednici Doma naroda 21. maja 2003. godine, garantira se ravnopravnost spolova u svim sferama društva, a naročito u oblasti obrazovanja, ekonomije, zapošljavanja i radu, socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti, sportu, kulutri, javnom životu i medijima, bez obzira na bračno i porodično stanje. Diskriminacija po osnovu spola i spolne orjentacije zabranjena je, navode iz Referantne grupe Tuzla.
Činjenica da se žene u našoj zemlji još uvijek suočavaju sa brojnim predrasudama i drugačijim viđenjima njihovog položaja u društvu, dokazuje da u ostvarivanju ženskih ljudskih prava BiH nije daleko odmakla.
Navode kako Član 15. Zakona o ravnopravnosti spolova garantuje ravnopravnu zastupljenost spolova u tijelima vlasti na svim nivoima ali do potpune implementacije ovog člana nije došlo.
Prema Izvještaju Agencije za ravnopravnost spolova BiH za članicu Vijeća ministara BiH nije predložena ni jedna žena, kao ni u Vladi Federeacije BiH, dok su u Republici Srpskoj samo dvije ministrice.
Konačni rezultati općih izbora prema podacima Centralne izborne komisije BiH pokazuju da je od 518 pozicija za koje su provedeni izbori izabrano samo 16 posto žena, što je daleko ispod evropskog standarda.
Postizanje demokratije unaprijed pretspostavlja postojanje stvarnog partnerstva između muškarca i žene u vođenju poslova društva, u kome oni rade u uvjetima ravnopravnosti i komplementarnosti, uzajamno se obogaćujući svojim razlikama. (čl.4. Univerzalna deklaracija o demokratiji).
Koliko je BiH daleko od demokratije, pitaju se u Referentnoj grupi Tuzla.
Trener Crvene zvezde "opleo" po Feđi Dudiću: Kao stranac pokazuje veliko nepoštovanje
