Recenzija knjige "Milion bosanskih kostiju": Trajni uvid u važne historijske događaje

U osnovi, knjiga nam govori o ICMP-u, koji je osnovan 1996. godine na incijativu američkog predsjednika Billa Clintona.

Prvobitna misija ove nevladine organizacije je bila odgovor na potrebe da se identificiraju na hiljade žrtava masakra muškaraca muslimana koji su počinili snage Vojske Republike Srpske, samoproglašene srpske republike u Bosni i Hercegovini, pod zapovjedništvom generala Ratka Mladića tokom rata.

Knjiga se fokusira na genocid u Srebrenici 1995. godine tokom kojeg je više od 8.000 muslimana muškaraca pogubljeno. Njihova tijela su zakopana u masovnim grobnicama i zatim otkopavana s ciljem premještanja na druge lokacije kako bi se prikrili dokazi.

Tim ICMP-a razvio je simplificiran sistem za DNK analizu koja omogućava organizaciju procesiranja velike količine uzoraka od članova porodica koji sumnjaju da njihovi nestali članovi porodice leže među onima koji su ubijeni u Srebrenici.

Ovi DNK uzorci se zatim usporede s ostacima žrtava kako bi ih mogli identificirati. Metoda ICMP-a predstavlja veliki korak naprijed u identifikaciji žrtava. ICMP je dosad radio na slučajevima širokog raspona, od identifikacije žrtava cunamija na Filipinima do žrtava rata u Gvatemali, Čileu i Libiji.

Jenningsova naracija je mješavina izvještaja o masakru, općenitog opisa balkanskih ratova u cjelini, pokušaja da se pruži uvid u živote porodica žrtava i opisa potrage za ratnim zločincima.

Krajnji rezultat je pojednostavljeni izvještaj kompleksnih događaja koji neće pružiti puno informacija onima koji su načitani po pitanju balkanskih ratova, ali ima potencijal da osigura informacije o prvim uvidima u različite aspekte o sukobu za nove čitatelje.

Čini se da su Jenningsovi heroji "međunarodna zajednica". Rad međunarodnih humanitarnih organizacija se hvali kroz cijelu knjigu, kao i rad diplomata, s referencom na Paddya Ashdowna, visokog predstavnika u postratnoj BiH. Jennings ga je opisao "baš onim što je Bosni trebalo u tom momentu".

Međutim, s vremena na vrijeme kontroverzni stavovi međunarodne zajednice, kao što je polarizirajuće pitanje uloge holandskih UN-ovih mirovnih trupa u Srebrenici, Jennings samo usputno spomene.

Umjesto toga, on se odluči fokusirati na naučnike i profesionalce iz Australije, Kanade i Sjedinjenih Država koji su razvili metodu ICMP-a.

Nažalost, knjiga se ne fokusira na učinke rada ICMP-a na bh. stanovništvo i postratni proces pomirenja. Ustvari, u knjizi je teško identificirati opise Bosanaca koji nisu u ulozi žrtve: od ranjenih muškaraca do ožalošćenih žena.

Kroz čitavu knjigu se vraćamo na priču Kade Hotić koja sumnja da je nekoliko njenih rođaka ubijeno u Srebrenici. Ona željno iščekuje potvrdu ICMP-a, koja je u konačnici stigla. Međutim, Jennings samo opisuje njenu žalost za izgubljenom porodicom, a njene želje, nadanja i očaj su samo pozadinska priča za priču o uspjehu ICMP-a.

Jennings također opisuje hapšenje Ratka Mladića, zapovjednika snaga bosanskih Srba kojem se trenutno sudi na Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (ICTY) za genocid u Srebrenici. Izvještaj o njegovom suđenju u Den Haagu ostavlja malo prostora za ramišljanje o spornom učinku suđenja međunarodnog suda na lokalne zajednice.

Jennings ne vodi raspravu o pitanjima važnosti ili mogućnosti pronalska istine nakon sukoba, što je glavni cilj ICMP-a, i šta se treba uraditi kako bi se istina pronašla.

Sve u svemu, Jenningsov izvještaj, iako je bez sumnje zasnovan na višegodišnjem iskustvu i dubinskom poznavanju BiH i njenih sukoba, ne dovršava priče koje su započete. Kritičar koji je napisao ovu reviziju knjige ostao je željan sveobuhvatnije analize značenja ICMP-a za BiH koja je puno više od same identifikacije žrtava.

Stoga je ova knjiga puno pogodnija za prosječnog čitatelja koji želi saznati više o samom uvodu upotrebe ove tehnolgije u borbi za pravdu. Akademski čitatelji bi mogli više biti zainteresirani za "Istraživanje Srebrenice: Institucije, činjenice, odgovornost".