Piše: Asim Bešlija
U čitavoj priči oko medija i medijskih sloboda koja se u posljednje vrijeme zahuktava, najbitnija je u stvari Regulatorna agencija za komunikacije koja je bačena u zapećak i ostavljena u nekoj vrsti vakuuma. Naime, još od septembra 2007.godine Vijeće ministara blokira rad ove institucije koja igra ključnu ulogu za očuvanje sistema nezavisnosti medija i njihove zaštite, te bilo kakvog političkog uplitanja u kreiranje medijskih zakona, što je praksa koju njeguju sve zapadnoevropske zemlje. Dakle, prije skoro godinu i po državna vlada odbila je ponovo imenovati Kemala Husejnovića za direktora RAK-a iako je on dobio jednoglasnu podršku od svih članova Vijeća RAK-a koje ima mandat da predlaže kandidata kojeg Vijeće ministara samo formalno-pravno potvrđuje.
Umjesto toga, Vijeće ministara je obustavilo proceduru i tražilo pojašnjenje zbog čega je izabran baš taj kandidat te uvid u biografije drugih kandidata, direktno se uključivši u izbor direktora agencije. Pojavile su se tada špekulacije oko toga da novi direktor mora biti Hrvat, odnosno Srbin, iako nacionalnost na ovoj poziciji u poređenju sa stručnošču ne igra nikakvu ulogu, niti se relevantnim zakonom to tako definira.
Vijeće ministara je, šta više, tražilo raspisivanje novog konkursa za izbor direktora iako je sva zakonska procedura vezano za gdina Husejnovića u potpunosti ispoštovana. Nakon oštrih reakcija OHR-a, Evropske komisije iz Brisela i OSCE-a iz Beča, čitav proces je obustavljen i ostavljen za neka druga vremena. U međuvremenu, državnom premijeru stižu pisma upozorenja od povjerenice za medije pri EK Viviane Reding te komesara za proširenje EU Ollia Rehna.
Namet na pamet
Posljednje pismo Reding i Rehna odnosilo se na pokušaj izmjena Zakona o komunikacijama BiH gdje su se na mala vrata trebale izvršiti suštinske izmjene zakona i time umanjiti nezavisnost Regulatorne agencije za komunikacije. U svome pismu dvoje zvaničnika Evropske komisije upozorava na četiri izmjene kojima se direktno ukida nezavisnost RAK-a. Najprije osnivanjem Vijeća za elektronske medije koje bi bilo nadležno za regulaciju sektora emitovanja, izdavanje i oduzimanje dozvola, čija se nezavisnost ne garantira, i čime bi se izvršna vlast direktno uplela u čitav proces. Šta više, Ministarstvo pravde bilo bi zaduženo za praćenje upravnih postupaka koji se odvijaju u novom vijeću.
Druga predložena izmjena kojom Evropska komisija nije bila zadovoljna odnosila se na ukidanje uloge RAK-a u sastavljanju liste članova Vijeća same agencije, i umanjenje kriterija za njihovo biranje.
' Kao treće, prijedlog izmjena i dopuna predviđa da se imenovanje generalnog direktora RAK-a vrši u skladu sa Zakonom o ministarskim imenovanjima a ne putem posebne procedure kako je do sada bilo predviđeno članom 40. važećeg Zakona o komunikacijama. Ovo otvara vrata miješanju političkih struktura u proces imenovanja generalnog direktora', navode Reding i Rehn u svome pismu.
Oni se dalje protive ukidanju nadležnosti RAK-a nad provođenjem njegovih odluka, koja se novim izmjenama zakona trebala prebaciti na entitetski nivo, što je protivno evropskim standardima u ovoj oblasti prema Direktivi o audiovizuelnim medijskim uslugama Evropske komisije iz 2007.godine.
Šta hoće ta Evropa?
Međutim, državni premijer Nikola Špirić u više navrata javno se branio od bilo kakvog uplitanja u rad agencije, deklarirajući se kao neko ko samo želi provedbu zakona odnosno poštivanje naloga upućenih prema RAK-u. Šta više, sve ono što je dolazilo iz Brisela, Špirić je ocijenio lobističkim djelovanjem prema institucijama Evropske unije. Tako je gostujući u emisiji 'Telering' TV OBN u junu prošle godine u svome konfuznom stilu, izjavio sljedeće:
'Umjesto da se ispoštovala odluka Vijeća ministara, politička je priča, pokušalo stvarati lobističke centre čak i izvan Bosne i Hercegovine. Pa mi smo usvojili deseti izvještaj FPM-a, gdje je tamo u Brisel otišla dezinformacija. Onda smo tražili da onaj koji je izveo tu dezinformaciju, a to je član Savjeta RAK-a, da snosi odgovornost, da se utvrdi odgovornost tog čovjeka. Dakle, ne mogu nam pomoći laži u našoj zemlji, nego poštivanje zakona naše zemlje. I ja mislim da će se morati, nema potrebe i ja mislim da Vijeće ministara, barem ja kao predsjedavajući, nikada neću pristati na to da mi neko kaže da nezavisnost podrazumijeva odustajanje od primjene zakona'.
Iako je svjestan da nije bilo nikakvog odustajanja od primjene zakona i da je proceduralno sve izvedeno bez ikakvih problema, na što su ukazali brojni evropski zvaničnici, gostujući u istoj emisiji 25.januara ove godine, on zaključuje da 'sve dok ne bude ispoštovana odluka Vijeća ministara, za mene ta institucija ne postoji i ne želim da se bavim'. Dakle, to kaže premijer jedne zemlje za jednu od njenih institucija.
Osim ovoga, Špirić otkriva još jednu dimenziju priče oko RAK-a i vjerovatno suštinu borbe za kontrolu nad njim a to su ogromne investicije koje bi trebale ući u BiH. Kao i u jednom od intervjua od prije godinu i po, Špirić u još jednom svome logički nejasnom izražaju kaže da su u pitanju ogromni novci:
'Ja dobijam upozorenja kako treba obezbjediti nezavisnu poziciju RAK-a, tako da postoje različiti lobistički krugovi. Ja znam da preko RAK-a treba u ovu zemlju da uđe preko 20 milijardi. Dakle, nije borba ovdje, ali ja hoću da uradim sve po zakonu'.
I suštinski gledajući, priča oko RAK-a ovdje je zaustavljena. Iz Brisela stižu upozorenja, državna vlada ne radi ništa, a medijske slobode polako se gube sve slobodnijim i otvoreniijim napadima na novinare i medije. Neizvjesnost borbe oko preuzimanja kontrole nad RAK-om, očito je, pogoduje razvoju mnogih nekažnjenih djela koja javni prostor prepuštaju strahu i kriminalu, te sve manje slobodnim iznošenjem bilo čega što podsjeća na istinu. Pitanje je sada da li će u Bosni i Hercegovini pobijediti Evropska unija ili Špirić i njegovi poštovaci zakona koji bi u rijetkim momentima brzog usvajanja zakonskih izmjena, uništili jednu od rijetkih institucija koja je stekla zavidnu međunarodnu reputaciju.
Kao treće, prijedlog izmjena i dopuna predviđa da se imenovanje generalnog direktora RAK-a vrši u skladu sa Zakonom o ministarskim imenovanjima, a ne putem posebne procedure kako je do sada bilo predviđeno članom 40. važećeg Zakona o komunikacijama. Ovo otvara vrata miješanju političkih struktura u proces imenovanja generalnog direktora. Nadalje, usvajanje ovakvog prijedloga značilo bi i ukidanje odredbi o nadležnostima generalnog direktora, potrebnom iskustvu i konfliktu interesa. Time bi se funkcija generalnog direktora oslabila i izložila političkim uticajima.
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
