Historijska građevina
206

Radovi na Bijeloj tabiji: Uskoro rekonstrukcija objekata i sređivanje zemljišta

Piše: M. N.
Foto: Arhiv/Klix.ba
Foto: Arhiv/Klix.ba
Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo u narednom periodu radit će na sanaciji i konzervaciji ostatka zidova Bijele tabije koji su u lošem stanju.

Kako je za Klix.ba rečeno u zavodu, planirana je sanacija fizičkih struktura, rekonstrukcija objekata zasnovana na fotodokumentaciji i elementima iz stanja zatečenog u fazi otkrivanja te radovi na zemljištu unutar Bijele tabije kako bi se istakli navedeni objekti.

Do sada je urađeno mnogo posla, ali Bijela tabija još ne izgleda onako kako svi žele. U toku je provođenje projekta sanacije i konzervacije zidnih struktura, što naizmjenično finansiraju Gradska uprava Grada Sarajeva i Ministarstvo prostornog uređenja KS. Pomoć u rekonstrukciji i revitalizaciji Bijele tabije, jednog od glavnih simbola starog dijela grada Sarajeva najavili su i gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka i predsjednik Turističke zajednice Kantona Sarajevo Midhat Hubijar, koji su ovo dogovorili na nedavno održanom sastanku.

Višegodišnje neodržavanje i ratna dejstva doveli su do propadanja i obrušavanja dijelova ovog objekta. Nakon svega, Zavod je procijenio kako je stanje kompleksa Bijele tabije u stanju kritične konstruktivne ugroženosti.

Najprije su izveli arheološke radove još 2009. godine kada je otkriveno da se objekt sastoji iz dijelova koji su nastali u različitim historijskim periodima, a pronađeni su i fragmenti turske keramike, lulice od pečene zemlje, fragmenti grubog posuđa za svakodnevnu upotrebu, brojni željezni predmeti i velike količine olovne municije raznih kalibara.

Program sanacije, konzervacije, restauracije i revitalizacije Bijele tabije počeo je 2002. godine, a cilj je bio što prije spriječiti daljnje propadanje ovog značajnog kulturno-historijskog spomenika i objekta koji ima veliki turistički potencijal. Urađena je sanacija i konzervacija turskog bastiona i dijela jugozapadnog zida od ulazne kapije te konzervacija na zidovima kule koja je izgrađena u vrijeme austrougarske vladavine. Potom su do 2005. godine izveli najsloženiji rad na kuli koja prati oblik turske tabije, a to je njena stabilizacija i restauracija. Spašen je i jugoistočni zid s kulom koji se počeo odronjavati prema saobraćajnici.

"Intervencija na dijelu zida koji je pretrpio najjače deformacije, na kojem se pojavio 'trbuh' i pomjeranje kompletne površine zida s tedencijom njegovog lančanog obrušavanja, predstavljala je najsloženiji segment sanacionih radova na ovom potezu", kazao nam je direktor zavoda Nervin Dacić.

Tokom V faze radova rekonstruirali su i konzervirali sjeverozapadni i dio sjevernog zida koji je ugrožavao sigurnost posjetilaca i objekta. Zavod je, osim što je riješio taj problem, rekonstruirao puškarnice i osmatračnice koje su nedostajale. Također, problem s oštećenim potpornim zidom ispod pristupnog puta prema Bijeloj tabiji je riješen, a korišten je postojeći kamen te kamen koji geomehaničkim osobinama odgovara originalu.

Projektom sanacije i konzervacije zidnih struktura na lokalitetu Bijele tabije definisano je iz kojeg perioda potječu određeni dijelovi objekta. Temelj centralne kapi-kule je iz perioda srednjeg vijeka, a objekt oktogona, ostaci pomoćnih objekata uz sjeverni zid Bijele tabije, zidovi sa sistemom kanala i ostaci džamije su iz perioda Osmanlija.

O vremenu nastanka Bijele tabije do danas su izrečena različita mišljenja. Prema jednom, objekt je nastao oko 1550. godine, a porušen je u vrijeme izgradnje Vratničkog grada te je na njenom mjestu izgrađena nova utvrda čiji su ostaci ostali do danas. Prema mišljenju drugih nastala je u srednjem vijeku.

Uspješnu rekonstrukciju izgleda srednjovjekovne tvrđave na mjestu Bijele tabije uradio je Alija Bejtić na osnovu podataka koje daju izvori iz XVII stoljeća. To je bila tvrđava pravougaone osnove (dužine cca 75 m pravcem sjever-jug, širine cca 50 m pravcem istok-zapad) sa četiri kule na uglovima, kvadratne osnove i petom iznad ulazne kapije.

Džamija čiji su ostaci pronađeni zabilježena je u putopisu Evlije Ćelebije 1660. godine koji je naveo kako se uz nju nalazila kuća imama, žitni magacin i nekoliko kuća članova posade. Za ime je kazao da ga je dobila zbog krečenja u bijelu boju.

Cjelina Bijele tabije je proglašena nacionalnim spomenikom i predstavlja jedan od najimpozantnijih i najvrednijih objekata graditeljskog naslijeđa ovog prostora.