“Dalo mi je veći motiv da dam više od svojih mogućnosti. Htio sam da im pokažem da nije ispravno to što rade”, kaže Suljić, koji se u utakmici izborio za penal koji je doprinio pobjedi njegovog tima.
Sve češće možemo pročitati na transparentima ili čuti povike kojima se vrijeđaju žrtve proteklog rata. Prije tri mjeseca mogli smo na stadionu Fudbalskog kluba “Novi Pazar” u Srbiji vidjeti parolu koja aludira na trgovinu organima Srba tokom rata na Kosovu – “Rešen rebus: Srce, bubreg, pluća, živela žuta kuća”.
Ova parola je bila odgovor, kako kažu navijači, na natpis “Rešite rebus”, ispod kojeg su nacrtali nož, oko i hemijski simbol za srebro, koji se sedam mjeseci ranije pojavio na stadionu u Beogradu, među navijačima kluba “Rad”.
Osim direktnog vrijeđanja, sa tribina u posljednje vrijeme dolazi podrška optuženima ili osuđenima za ratne zločine kako u BiH, tako i šire. Može se vidjeti da navijačke grupe, naprimjer, iz Češke, Bugarske, Grčke ili Francuske podržavaju Ratka Mladića ili Radovana Karadžića, optužene za ratne zločine počinjene u Bosni i Hercegovini.
U namjeri da što više isprovociraju protivnika, kako kažu analitičari, navijači udaraju na ono što je sveto drugoj grupi, znajući da će ih to najviše zaboljeti.
Obično svi ovi incidenti gotovo da prođu nekažnjeno po one koji ih prave. Fudbalski savezi kažnjavaju klubove novčanim naknadama ili igranjem utakmica bez publike.
Zastava sa ljiljanima
Asmiru Suljiću bolna sjećanja su se probudila na utakmici između kluba “Slavija” iz Istočnog Sarajeva i “Sarajeva” održanoj u ljeto 2011. godine. Na toj utakmici na stadionu “Slavije” prije uzvika, službeno su pozvani navijači “Sarajeva” da sklone zastavu sa ljiljanima, koju domaći navijači smatraju “ratnom muslimanskom zastavom”.
Nakon što su navijači “Sarajeva” odbili skloniti zastavu, uslijedili su povici “Nož, žica, Srebrenica” i “Ratko Mladić”. Ove riječi Asmira su podsjetile na ratna dešavanja u Srebrenici, gdje je u julu 1995. godine ubijeno više od 7.000 muškaraca i dječaka.
Asmir je u julu 1995. uspio autobusom napustiti Potočare, gdje su bili okupljeni žene, djeca i muškarci, i prijeći na teritoriju pod kontrolom Armije BiH (ABiH). Vojska Republike Srpske (VRS) na čelu s Ratkom Mladićem zauzela je Srebrenicu 11. jula 1995. i u sljedećih nekoliko dana su ubijani Bošnjaci na različitim lokacijama. U Haškom tribunalu se Mladiću, tadašnjem komandantu VRS-a, sudi za genocid i zločine počinjene u BiH.
Prvi put se na fudbalskom stadionu u BiH dešavanja u Srebrenici spominju 2003. godine, kada je u Banjoj Luci, na utakmici između “Borca” i sarajevskog “Željezničara”, postavljena zastava s natpisom “Nož, žica, Srebrenica”. Prema dostupnim podacima, za ovaj incident niko nije kažnjen.
Osim Srebrenice, na fudbalskim stadionima u BiH se veličao i zločin na sarajevskoj pijaci Markale, što je krajem dvedesetih godina radila grupa navijača “Čelika” iz Zenice na utakmicama sa “Sarajevom”.
Pijaca Markale je tokom rata granatirana dva puta s položaja VRS-a, što je za posljedicu imalo ubistvo više od 100, te ranjavanje preko 200 ljudi.
Udaranje na ono što boli
Zašto navijači koriste ratne zločine za provokacije objasnio je analitičar Ibrahim Prohić, istaknuvši da oni znaju šta smeta njihovim protivnicima i da se zbog toga time i služe.
“Udaraju na ono što je sveto drugoj grupi i znaju da će ih to najviše zaboljeti. Nije jedini cilj navijati za svoje i pokazati ljubav, već i povrijediti protivnika”, kaže Prohić za Birn Justice-Report.
Da li su provokacije na fudbalskim stadionima stvar volje pojedinaca ili svih pripadnika navijačke grupe vrlo je često pitanje na koje je teško dati tačan odgovor.
Jezgra navijačkih grupa vode računa o pravilima grupe, izgledu tribine, dekorišući je koreografijom, zastavama i slično. U navijačkom svijetu neizostavne su provokacije između rivala, s tim da se nakon ratnih dešavanja sada sve češće podsjeća na zločine, veličaju optuženi ili osuđeni za ratne zločine.
“Radi se o jednom univerzalno psihološkom problemu. Različite su samo poruke, ali je suština ista”, smatra Prohić.
Nisu samo BiH i Srbija specifične po provokacijama koje porijeklo vuku iz ratnog perioda.
Početkom prošle godine, desetak mlađih navijača okupljenih iza transparenta “Maribor Supporters” skandirali su “Nož, žica, Srebrenica” na rukometnoj utakmici između slovenskog “Maribora” i “Zvijezde” iz Gradačca.
Navijači kluba “Levski” iz Sofije su tokom utakmice sa “Sarajevom” istakli parolu na kojoj je pisalo “Ratko Mladić i Arkan su vas j....., sad je na nas red”. Željko Ražnatović zvani Arkan, nekadašnji vođa paravojne formacije “Tigrovi”, ubijen je 2000. godine. Evropska fudbalska asocijacija (UEFA) “Levski” je kaznila sa 30.000 eura.
Pored vrijeđanja žrtava, navijačke grupe podržavaju – skandiranjem, parolama ili zastavama s njihovim likom – ljude iz vojnog kadra koji su optuženi ili osuđeni za ratni zločin.
Nakon hapšenja Mladića u maju 2011., određene navijačke grupe kako u BiH, tako u regiji i Evropi, dale su mu glasnu podršku.
U BiH najglasniji su “Lešinari”, navijači banjalučkog “Borca”, koji su prošlu godinu završili skandiranjem “Ratko Mladić”.
Heroj ili zločinac
“Ultrasi”, navijači iz Mostara koji prate “Zrinjski”, podržali su Marka Radića, Dragana Šunjića, Damira Brekala i Mirka Vračevića nakon što su 2009. nepravomoćno osuđeni zbog zločina u logoru “Vojno” kod Mostara. Na jednoj od utakmica nosili su parolu: “Ne damo heroje svoje, dušmani nam pravdu kroje, Bog vam dao zdravlja, snage, ima Boga, ima pravde”.
Radić, Šunjić, Brekalo i Vračević su pravosnažnom presudom Suda BiH osuđeni na ukupno 69 godina zatvora zbog ubistava, silovanja i drugih zločina nad zarobljenim Bošnjacima.
Slično je 2011. uradila i “Torcida” iz Splita na sjeveru “Hajdukovog” stadiona Poljud. “Kako očekivati da pravde bude kad nam herojima agresori sude”, a ispod je pisalo “Podrška Veljku Mariću”. U Srbiji je Marić osuđen na 12 godina zatvora zbog ubistva srpskog civila Petra Slijepčevića 1991. u Hrvatskoj.
“Delije”, navijači “Crvene zvezde”, u derbi utakmici s “Partizanom” odigranoj u novembru 2012. nosili su parolu “U čast svim srpskim generalima u Hagu”.
Prohić kaže da se iz ovih navijačkih parola može zaključiti kako je “naš zločinac heroj, dok je njihov zločinac”.
Prema informacijama iz policije, u proteklih pet godina u BiH na prvoligaškim utakmicama niko nije kažnjen zbog provokacija koje se vežu za zločine počinjene tokom ratnog perioda. “Slavija” je kao klub kažnjena sa 8.000 maraka i dvije utakmice bez navijača zbog incidenta skandiranja “Nož, žica, Srebrenica”, ali i drugih incidenata. Klub “Novi Pazar” je kažnjen sa 10.000 maraka i dvije utakmice bez prisustva publike.
Fudbaler Suljić kaže da ove incidente treba iskorijeniti, s čime se slaže i Prohić, podsjećajući istražne institucije da trebaju provesti detaljne istrage s ciljem kažnjavanja navijača koji to rade.
