Ubijeni na igralištu
2.1k

Prošlo je 28 godina od smrti osmero djece u Vitezu, za zločin još niko nije odgovarao

E. M.
Dvadesetosam godina je prošlo od smrti osmero djece koja su 1993. godine poginula u eksploziji granate, a za njihovu smrt još uvijek niko nije odgovarao. Granata od koje su poginuli ispaljena je s položaja Armije Bosne i Hercegovine, a porodice i sugrađani danas se prisjećaju bolne večeri.

Junski ljetni dan trebao je biti jedan od sretnijih i bezbrižnih za osmero djece Viteza koja su ubijena oko 20:45 sati na današnji dan 1993. godine od granate navođene s položaja Armije BiH. Za smrt Sanje Garić i njenog brata Milana, Dragana Ramljaka, Dražena Čečure, Borisa Antičevića, Sanje Križanović te Augustine Grebenar i njenog brata Velimira niko nije procesuiran, ali ni za ranjavanje šest njihovih prijatelja koji su se igrali s njima.

U naselje Podgradina 1993. godine ispaljena je granata 120mm koja je ubila petero djece na mjestu događaja, a troje je preminulo u bolnici. Bolna svjedočenja i danas su ispričana u Vitezu uz sjećanje na ubijenu djecu koju su roditelji ne tako daleke 1993. godine mogli prepoznati samo po odjeći.

Predsjednik HDZ Dragan Čović je kazao da se danas svi prisjećaju stravičnog ubistva osmero nevine hrvatske djece u Vitezu, koja su poginula 10. lipnja 1993. godine kada je igralište na kojemu su se igrali zvjerski granatirano.

"Desetljećima kasnije, za ovaj nečovječan i brutalan zločin nitko nije odgovarao. Nevini dječji životi položeni toga dana zadužili su nas da njihova imena nikada ne budu zaboravljena. Počinitelji moraju biti privedeni pravdi i kažnjeni - za spokoj nevinih duša, za suočavanje s poviješću i za upozorenje da se ovakav zločin u BiH više nikada ne ponovi", napisao je Čović.

U izjavi za Detektor.ba Vlado Ramljak koji je iste noći sahranio 15-godišnjeg sina Dragana je kazao da su djeca ukopana samo nekoliko sati nakon stradanja.

"Nije mogla sahrana drugačije, rat je, ne smiješ. Pokojni ‘Kinez’ mi je rekao da mi je sina obukao u ratnoj ambulanti. Od svega što se događalo, ničega se ne sjećam. Kroz maglu sam kao ugledao siluetu gospođe Mire, ali niti sam koga drugog prepoznao, niti šta znam. Odveli su me na groblje, prisustvovao sam sahrani, ali ništa ne znam. Da se bogdom to nikada nije dogodilo, ali eto…”, kaže Vlado koji danas s članovima porodica druge ubijene djece svjedoči i istini.

Misa za duše ubijene djece Viteze bit će održana večeras u 18 sati u župnoj crkvi Sv. Juraja.