Babić je naveo da je riječ o pronalasku dva rimska spomenika - figuri lava i dijelu reljefne kompozicije sa predstavom mitološke scene u vezi sa kultom pokojnika.
"Tokom radova na izgradnji vodovoda, pola kilometra od Upravne zgrade rudnika Sase, pronađena su dva objekta koji se nalaze na periferiji rimske kolonije Domavija. Ova dva nalaza ponovo vraćaju pažnju naučne javnosti na postojanje Domavije, njeno dalje istraživanje i prezentaciju", naveo je Babić, koji je i direktor Muzeja "Semberija" u Bijeljini.
On je istakao da je na prostoru bijeljinskog subregiona, koji obuhvata oko 10 opština, najznačajniji lokalitet u naučnom smislu rimska kolonija Domavija, jer je rang kolonije najveći koji jedan grad u rimskoj imperiji može imati.
"Posljednja iskopavanja rađena su 1960. godine kada su ih izvodili stručnjaci Muzeja Istočne Bosne, a koje je predvodio jedan od najpoznatijih srpskih arheologa Dragoslav Srejović i 50 godina se vjerovalo da je rudnik uništio posljednje ostatke ove rimske kolonije. Ova dva nalaza poslužiće na sličan način kao što smo u Skelanima prije šest godina pronašli jedan rimski žrtvenik posvećen bogu Jupiteru, a kojim se ponovo skrenula pažnja na taj rimski lokalitet u Skelanima", rekao je Babić.
On je podsjetio da je nakon tog pronalaska, 2008. godine uslijedilo arheološko istraživanje u kojem se došlo do pronalaska još 80 takvih spomenika i najvećeg rimskog mozaika na prostoru zapadnog Balkana.
Domavija se nalazila na mjestu današnjeg sela Gradina kod Sasa. Na tom lokalitetu egzistiralo je rimsko rudarsko naselje i metalurški centar. Domavija je bila jedan od najvažnijih rudarskih centara na Balkanu. Antičko naselje je ležalo između Saskog potoka i Majdanske rijeke.
Eksploataciju rude na ovom području vjerovatno su započeli Iliri u prvom i drugom vijeku nove ere. Domavija je u to vrijeme imala status vicusa (manje naselje). Početkom trećeg vijeka Domavija je dobila status municipiuma, odnosno grada, a sredinom tog vijeka dobila je viši rang samoupravnosti, te postaje kolonija. U trećem vijeku nove ere Domavija postaje administrativno-upravni rudarski centar za rimske provincije Dalmaciju i Panoniju. U to vrijeme ona je bila najveće gradsko naselje na području Bosne i Hercegovine.